Ove duhovne vježbe u Maloj Subotici vodila je s.Mariana, a pratio nas je u sva tri dana i pater Christoph. Sestra Mariana je ponudila 2 termina, petak cijeli dan (16.6.), i drugi termin je bio od subote popodne do nedjelje popodne (17./18.6.).
Duhovne vježbe su započele sa sv. Misom, a nastavljen je niz od 3 predavanja s vremenskim razmacima za osobno razmatranje u potpunoj tišini. Temu duhovnih vježbi utkala je naša s. Mariana i u euharistijsko klanjanje. Na karaju duhovnih dan vježbi s. Mariana prikazala je prezentaciju o našem Utemeljitelju. Na taj smo način dublje stekle uvid u život i djelo našeg Utemeljitelja.
Svaka od nas imala je mogućnost i sv.Ispovijed i/ili duhovnog razgovora s p. Christophom.
Želim ovdje dati svoje svjedočanstvo o iskustvu šutnje: nakon svakog predavanja ostajale smo u potpunoj šutnji. Ta šutnja koristila nam je da dublje uđemo u misli predavanja s. Mariane. Tako smo uz pomoć šutnje i pitanja s. Mariane ulazile u same sebe. Puštale smo na taj način da nas Duh Sveti vodi, da On na neki način u nama izaziva osjećaje, potiče naše misli na traženje Boga u sebi… To nam sve pomaže da konačno oslobodimo Duhu Svetomu da djeluje u nama.
Ponekad se možda nađemo i u suhoći, ali to nas ne smije obeshrabriti, to je prilika da još više molimo Gospodina da nam dođe u pomoć, da nam pomaže, da molimo još jače Duha Svetoga da otvara naše duše! Da bi se to moglo dogoditi, potrebno je da se svjesno zatvore naša vrata iznutra za sve vanjske i unutarnje dojmove.
U duhovnim vježbama s. Mariana je predočila 3 igre prema kojima možemo i mi gledati na naš vlastiti život kao igru:
Otac Kentenich dao je i tri važna pravila za igru:
Sva predavanja s. Mariana je potkrijepila primjerima iz života ljudi. Tako smo mogle puno toga doživjeti i iskusiti.
Ovom prilikom željela bih majke i žene potaknuti da se odazovu iduće godine duhovnim vježbama. Doista, to je veliki Majčin poklon nama ženama i majkama da bismo lakše oblikovale svoju svakodnevicu i odgajale djecu u skladu s Božjom voljom.
Mi kao žene, kao majke nosimo jednu odgovornost za naše članove obiteji. Ako gledamo na primjer Majke Marije koja je bila cijelo vrijeme s apostolima i da je ta ista Marija sudjelovala kod molitve za silazak Duha Svetoga, da je ta ista Marija rodila Crkvu, čiji smo mi danas članovi, tada i mi smijemo biti male Marije. One oko koje će se okupljati naša obitelj, one koje će u naše obitelji donijeti radost i sklad. One, koje će shvatiti život kao predivnu igru u kojoj moj Otac ima glavnu ulogu! Igru u kojoj Otac drži loptu, igru u kojoj Otac vodi cijelu igru, a mi se Njemu dajemo u slobodi i radosti! Naš život može biti predstava smijeha, na neki način komedija, ne mora sve biti tragično niti pak predstava našega života ne mora biti drama. U našoj životnoj predstavi odigrava se mnogo scena, a mi smo ti koji dopuštamo u kojem smjeru će se iduća scena odvijati.
Neka nam u toj igri uvijek pomaže naša Nebeska Majka, neka u toj igri sudjeluju oni koji naš život čine bogatim i blagoslovljenim. Usudimo se i mi učiniti taj „sudbonosni“ skok u more radosti i u njemu slobodno plovati!
I kao što sam naslov duhovnih vježbi glasi, naš život zbilja može postati igra ljubavi! Jer Bog Otac želi našu radost, Bog Otac želi našu opuštenost! Bog Otac želi se igrati s nama u ljubavi i iz ljubavi!
Ivana Mikac
Svjedočanstvo jedne žene s duhovnih vježbi:
„Prvi puta sam sada sudjelovala na ovakvim duhovnim vježbama. Teško mi je izdovjiti samo jednu stvar koja me se najviše dojmila jer zapravo sve je bilo tako dirljivo. Korisno, plodonosno, milosno i blagoslovljeno: od sv. Mise, predavanja, razmatranja, Euharistijskog klanjanja, šutnje, sve do zajedničkih obroka u tišini. Koliko duboko smo se mogle povezaiti s našim Gospodinom, ulaziti u razgovor s Njim… baš jedno intimno zajedništvo s Trojedinim Bogom i Majkom Marijom. Predavanja su bila toliko dojmljiva i toliko sam Bogu zahvalna za sve što sam smijela u tim danima iskusiti i doživjeti. Ono što bih htijela ipak s Vama podijeliti je kako sam ja doživjela jedno razmatranje. Gledale smo naše živote kroz 4 igre. Jedna od tih igara bilo je i kuglanje; Bog Otac je stvorio temelje, postolje za moj život. Ja sam sama na to postolje stavljala različite čunjeve. Ti čunjevi su predstavljali moje planove, moje snove, moje želje koje sam postavljala sama. Gradila sam sama svoju igru. I tada dolazi kugla! I ruši sve te čunjeve, ruši moje snove,moje želje, moje planove! I ja sam dalje razmatrala: što to znači konkretno za mene? Kako ja sada gledam na to; okrećem li glavu i odlazim u ljutnji? Kažem li da se više tako ne želim igrati? Ili ipak uzimam čunj pokazujem ga „kugli“ i pitam gdje smijem postaviti čunj? Stavljam li čunjeve polako na postolje uz razgovor sa „kuglom“? Dopuštam li „kugli“ da povremeno ipak smije opet srušiti jednog od čunjeva?
I mogla sam „vidjeti“ kako su čunjevi opet postavljeni i bila sam u miru, a „kugla“ je lagano kružila oko mojih čunjeva i opće se više ne bojim „kugle“. Smije i vjetar zapuhati i opet usmjeriti kuglu na moj čunj i smije ga srušit! Jer čunjeve ćemo opet podizati tako dugo dok se igra ne završi i onda opet ispočetka.
Hvala ti, Majko, što si me pozvala u Šenštatat! Hvala Ti, Majko, što smijem u ovom Svetištu razvijati svoj odnos sa Nebeskim Ocem! Hvala Ti, Majko, što si mi na put poslala predivne ljude koji su sudionici i moji suigrači moje igre života!
