Nacionalni susret voditelja i sve programe najavljene za prvu subotu u travnju nisu mogli pokvariti ni kiša niti naglo zahladnjenje. Pristizali su schönstattovci sa svih strana: juga i zapada i mi iz Slavonije, a naši domaćini su nas velikodušno dočekali. Naš pater Christoph u Slavoniju je stigao još prije tjedan dana, gdje je u našem Svetištu održao duhovne vježbe, redovite u korizmi i vrijedne doživjeti za svakoga tko je mogao biti prisutan svaki dan.
Pozdravio je sve nas prisutne, ali i one koji su svim srcem htjeli biti ovdje s nama, ali su ih ipak spriječile obaveze toga dana. Slijedilo je kratko obraćanje naših odgovornih suradnika timova na Svetištu i upoznavanje sa svime što se sve napravilo ovih godina, dok je vladala koronapandemija, a nama bila zabranjena velika okupljanja. Bili smo podijeljeni za rad u grupama, gdje smo se malo bliže upoznali, razgovarali o prošle dvije godine i svemu onome što nismo mogli održavati niti u svojim lokalnim niti nacionalnim susretima. Svi smo ostali i opstali uglavnom u svemu tome, nismo se mogli aktivnije družiti, ali postojale su video konferencije, kao i duhovne vježbe koje smo pratili online putem.
Drugi dio rada u grupama slijedio je poslije sv. Mise i pauze za ručak i kratko druženje.
Sv. Misu animirao je naš zbor iz Josipovca, uvijek rado prihvaćen. Pater Christoph je u svojoj homiliji uzeo temu križa. Rekao je da je križ najveći dar ljubavi nebeskog Oca. Znak je našeg otkupljenja i spasenja. Zato nam je Bog Otac svima darovao svoga Sina Isusa Krista. Sv. Pavao piše „ Ako je Bog za nas, tko će protiv nas…”. Tako je i sam Isus išao do kraja u svojoj ljubavi prema nama, prema meni osobno. Mi trebamo kao i on prihvatiti i nositi svoj križ i patnju i vjerovati da je taj križ dio plana ljubavi i mudrosti nebeskog Oca, ali i izvor plodnosti i blagoslova. Neka nam taj križ postaje mjesto pomirenja. Posrednik je sam Isus. Preko Isusa pomirujemo se sa Bogom Ocem (ispovijed), pomirujemo se i sa svojim neprijateljima, pomirujemo se i sa samima sobom i svojom sudbinom. Križ je za nas i izvor radosti što znači osobna sloboda od ovisnosti, sloboda od sebičnosti. Križ za nas znači i duhovni rast – želimo postati Isusu slični, a bez križa nema ni svetosti. Križ je najjači poticaj na ljubav, a najveća ljubav se pokazuje u žrtvi.”
Poslije pauze i okrijepe naših domaćina imali smo nastavak našeg rada u grupama. Dobili smo i kratke smjernice na koje možemo dati i svoja mišljenja i prijedloge. Kako se duhovno pripremiti na svečano unošenje simbola Boga Oca u kolovozu u Maloj Subotici kao zajednica ili cijela HŠO? Kako možemo u projektu Križnog puta, kojeg ćemo postaviti u 2023. u Ivanovcima, mi osobno duhovno pridonijeti ili svi zajedno?
Uglavnom je naglasak bio na zajedničkoj molitvi, devetnicama, postu, a kroz projekt Križnog puta bio je između ostalog i prijedlog: raditi na sebi kroz oprost, uzeti si svaku postaju kroz neko vrijeme i gledati što je sve Isus podnosio: od uvreda, pljuvanja, bičevanja… i na kraju svega toga oprostio svima. Sebe staviti na njegovo mjesto, ugledati se na Isusa i opraštati svima u svom osobnom životu te kroz sve to sebe duhovno izgrađivati i kod postavljanja Križnog puta Isusu donijeti i predati svoj trud i svoju žrtvu. Sve su to bili samo prijedlozi koji se mogu osobno primijeniti, a službeno će sigurno ono najvažnije biti objavljeno kasnije.
Nastavili smo sa Slavljem saveza koje je za nas i ovaj dan pripremila naša Lidija Molnar.
“… Marijo, ljubljena kćeri Očeva, dolazimo k tebi, našoj Majci i Kraljici u tvoje Svetište. Pogledaj nas, svoju djecu, naše oduševljenje i nadu i blagoslovi sve one koje ti donosimo i predajemo u srcu. Majko Triput Divna, tvoje čisto srce trpjelo je sa srcem tvoga Sina Isusa. Na to si pristala postavši Majkom Sina Božjega kada si spremno odgovorila: „Neka mi bude po riječi tvojoj!”
Tvoj križ, Isuse Kriste, tvoja slika, Marijo, znakovi su spasenja koje pružamo narodima.”
Tijekom Slavlja saveza molili smo predivnu Zavičajnu pjesmu o. Kentenicha i zajedno ju izgovarali nakon dugo vremena: “Poznaješ li zemlju, toplu skrovitu, i ljubavlju vječnom svagda prožetu… Čudesna mi ta je zemlja poznata, u taborskom sjaju sunčan zavičaj…”
Molili našu Majku za snagu u izazovima ovoga vremena, teškim kušnjama i borbe u teškim bolestima, trpljenju u duhovnim i tjelesnim bolima. Smisao patnje i križa ponekad ne razumijemo. Molili smo našu Kraljicu da zajedno molimo našeg nebeskog Oca za duševno i tjelesno zdravlje. Mi, voditelji HŠO, želimo vjerovati tebi, Trojedini Bože, onako kako je Marija vjerovala tebi, ljubiti te onako kako te je ona ljubila i tebi predano služiti u svojim službama i poslanju u svojim obiteljima i u našem pokretu, onako kako je Marija služila tebi.
Presveti Oltarski Sakramenat bio je pred nama, sve smo mu stavili pod zaštitu i molili pomoć. Zahvalili za današnji tako plodonosan i uspješan dan, unatoč kiši i hladnoći, u srcu vedar i radostan. Zahvalili svima onima koji su nas molitvama pratili i molili snagu za bolesne i one koji nisu više s nama. Šutnja je bila tako puna riječi.
Došao je kraj službenog dijela. Članovi GV još su imali svoj sastanak i izbornu skupštinu Udruge HŠO.
Oprostili smo se i pozdravili uz kavu i kolače i pošli na za neke duži, a za neke kraći put do svoga doma i obitelji, kao i sutrašnjeg novog dana sa svim onim što već svakodnevica donosi.
Izvijestila Mira Erceg
