Ovaj duhovni poticaj, kao i sve ostale duhovne poticaje, možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici Duhovno bdjenje u Svetištu – Duhovni poticaj, kliknite OVDJE.

Još nas samo nekoliko dana dijeli od posvete Križnog puta u Ivanovcima. Za to smo se dobro pripremali razmatranjem pojedinih postaja i udubljivanjem u istinu da su križ i patnja darovi ljubavi Boga Oca.

U svojim razmišljanjima o 9. postaji Križnog puta oruđa otac Kentenich nam pokazuje kako je Bog upravo od onih ljudi, koje je okruživao svojom osobitom ljubavi, doživio gorko razočaranje. I za nas je to analiza savjesti!

I opet su te gorke muke silno pritisle,
da po treći puta na tlo su te srušile.
To su one mnoge duše skrivile
što veliku su tvoju brižnost imale.

Naš otac i utemeljitelj trećem Isusovom padu pod križem pridružuje razmatranje o krivici mlakosti u duhovnom životu. Postoje ljudi koje je Isus okruživao osobitom ljubavlju i pažnjom. Koliko li je vremena, snage i ljubavi „investirao“ u krug svojih prijatelja, a gdje su sad?

Svaki puta kad promatram ovu postaju, pogođen sam ovim mislima. Koliko često zaostajem za onim što mi je Bog dao u ljubavi i brizi.

Umjesto da pobjedne ti pohode omoguće,
duhovima zlim oni daju da ih vode.
Od svijeta potpuno se ne odvojiše,
mrežama paučine njegove se zarobiše.

U Ivanovom Otkrivenju stoji: „Tko pobijedi, može sa mnom sjediti na mom prijestolju, kao što sam i ja pobijedio te sa svojim Ocem sjeo na njegovo prijestolje” (Otk 3, 21). Piše to u poslanici zajednici u Laodiceji koja upravo zbog svoje mlakosti i neodlučnosti biva prekorena (Otk 14-22). Koliko li je nadobudnih početaka u Crkvi zapelo i potonulo u pijesku jer su zavladale mlakost i polovičnost, a odlučujući ljudi su se predali drugim utjecajima, kao na primjer, strasti za priznanjem, zavodljivosti moći, duhu vremena … Ako promotrimo podlogu toga, u konačnici su to zli duhovi kojima su se dali voditi (redak 2). Na početku nije jasna odluka protiv Krista ili vlastitog poziva. Izvana sve ide svojim ustaljenim tokom. Čovjek je poslovno u dobrom svjetlu, na dobrom glasu. A ipak, istodobno je i postojan tu „u svijetu“ s njegovom privlačnom snagom od koje se ne može jednostavno i radikalno potpuno odvojiti. (Redak 3-4). Slika paučine i njenih gotovo nevidljivih niti dobro opisuje situaciju. Postoji opasnost da ne shvatimo ozbiljno ni jednu meku nit tog tkanja. No, mnoge niti zajedno postaju okovima i tamnicom.

Apostoli takve vrste u sva vremena postoje;
bolno oni množe otkupiteljske patnje tvoje:
uzde će tvome djelovanju postavljati
pa ih duh tvoj neće moći prožimati.

Nisu samo ondašnji apostoli niti zajednica Laodiceje podlegla opasnosti nepotpunog odvajanja od svijeta. U sva vremena „apostoli takve vrste“ (redak 1) umnažaju Otkupiteljeve patnje. Tako se događa da Gospodinovo djelovanje ometaju upravo oni koji bi ga trebali unaprjeđivati. To su „uzde“, koje zadržavaju i koče djelo Kristovo (redak 3). Istinski apostoli moraju biti prožeti duhom, moraju proći kroz plamen Duhova.

Tvoj protivnik njima se poigravat’ može.
Samo onih on se boji što cjelini teže,
u kojima bez granica je onaj duh na vlasti
što tvoju Pomoćnicu u borbu će povesti.

Takvi apostoli neće dugo ustrajati u borbi koja uvijek predstoji ondje gdje se radi o izgradnji Kraljevstva Božjeg. S njima će protivnik imati lak posao (usp. redak 1). Oni nisu opremljeni za borbu, kako upozorava Pavao u poslanici Efežanima (Ef 6, 1-20). Sotona „se boji samo onih koji teže cjelovitosti” (redak 2) jer kod njih mora računati na djelovanje božanskih sila. Pomislim na Arškog župnika i iskustva redovničkih otaca. Protivnik se boji samo onih, „u kojima neograničeno vlada duh, koji tvoju Pomoćnicu vodi u borbu“ (redak 3-4). Marija ne želi ništa drugo, osim volje Božje. Ona je do posljednje niti svog života predana Bogu i vezana uz njega. Ona dopušta da ju vodi i njome upravlja duh potpunog predanja. Tko se njoj povjeri u posveti i prepusti se njoj, naučit će „težiti cjelovitosti“, koja ju je u tolikoj mjeri obilježila.

Ti ukloni sve te tajne zadrške
što u skrivenom se kutku srca gnijezde,
njhovom krivicom sav učinak izvanjski
ostade bez Bogom zamišljene plodnosti.

Ovom završnom molitvom naš otac i utemeljitelj želi nas na određeni način uputiti da se molitvom suprotstavimo mlakosti u vlastitom srcu. Ponekad je to strah od gubitka nečega; odnosa prema dragim ljudima, strah od grubih tračeva, od toga da nećemo imati više nimalo vremena za sebe, strah od nerazumijevanja, od toga da više nećemo biti omiljeni …

Isuse, uzmi od mene te strahove, uzmi te skrivene zadrške mog srca. Uzmi od mene sve ono što želi ograničiti i odvojiti se od potpunog predanja. Znam, potpuno predanje je milost. Ta milost nam je ponuđena u Savezu ljubavi koju nam Bog želi darovati. Bože, pomozi mi ustrajati u mojim nastojanjima protiv vlastitih mlakosti koje su krive što mom apostolskom djelovanju nije darovano puno više plodnosti.

Daruj mi po zagovoru svoje Majke milost potpunog predanja kojom nas je naš otac i utemeljitelj uvijek želio povesti. Daj da se uputim u središte svog poziva velikodušno i cijelim srcem.

(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 248-251)