Ovaj duhovni poticaj, kao i sve ostale duhovne poticaje, možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici Duhovno bdjenje u Svetištu – Duhovni poticaj, kliknite OVDJE.
Već smo usred korizme. Svakodnevnom molitvom Križnog puta želimo se pripremiti za posvetu postaja Križnog puta oko našeg Svetišta u Ivanovcima. Razmatranje oca Kentenicha o četvrtoj postaji može nam u tome pružiti nove poticaje.
Na tvom teškom putu križa ne smije izostat ona,
za spas duša ljudskih pomoćnica trajna.
Da uz tebe bude, Otac ju je postavio
kao nekoć što je Adamu Evu pridružio.
U razmišljanjima oca Kentenicha o susretu Isusa i njegove majke u središtu pozornosti je Marijin poziv. Ona je majka i trajna suputnica Gospodinova u cjelokupnom djelu otkupljenja. Stoga ona ne smije izostati s njegovog Križnog puta. Njezino je mjesto na strani Isusa, novog Adama, kao nekoć Evino mjesto uz prvog Adama.
More boli u oba srca uvis valove diže,
ali ništa odluku promijenit’ ne može:
volju Očevu ustrajno provoditi
i zajedno putem patnje hoditi.
Kad su tako pred nama Isus i Marija u toj, Božjom voljom određenoj konstelaciji, smijemo dopustiti da nas pogodi bol koju taj susret nosi. U teškim trenutcima osobita je i čudesna pomoć znati da je netko uz tebe. Sigurno je za Isusa bio veliki dar upravo tada susresti svoju majku. Ali uz to je prisutan osjećaj izuzetno duboke boli jer vlastita patnja tako duboko pogađa voljenu osobu. Kako je Isusa moralo boljeti što njegova majka gleda koliko on pati. A koliko li je bolno bilo Mariji tako bespomoćno gledati Isusove patnje. Oba iskustva boli usko su povezana.
No, ni sva bol, niti išta drugo ne mogu Isusa i Mariju odvratiti od njihove odluke da ustraju uz Očevu volju. Tako je ovaj susret za Isusa ujedno i bol i dar.
Kadgod će pakla vatre otad vrebati,
Zmije gaziteljicu ti ćeš uvijek trebati;
Zvijer će svoje zmajsko ždrijelo razjapiti,
a ti ćeš ju riječima jedne žene sputavati.
Riječ je o izvanvremenskom poslanju Marije, Mesijine majke, o njezinoj apokaliptičnoj ulozi u borbi protiv zmaja. U toj borbi koja se uvijek iznova rasplamsava, Krist Mariji želi namijeniti ulogu oruđa. Po Mariji, po jednoj ženi, on želi sputati zvijer, zmaja (usp. Otk 12 i 13). Zmaj protiv žene ima samo srdžbu (usp. Otk 12,17). On je ne može nadvladati. Ne može joj naškoditi, toliko je jasno na Božjoj strani i pod njegovom zaštitom, upravo kako to prikazuje poglavlje 12 knjige Otkrivenja.
U jedinstvu s njom želiš duše spašavati,
poput sama sebe uz Očevu ih volju vezati:
Ona jest i bit će nektar, silni magnet
kojem naše srce teško će odoljet.
Svojim izvanvremenskim poslanjem Marija je potpuno vezana uz Isusa i s njim ujedinjena u velikoj Božjoj inicijativi za spas duša. Nasuprot neposluhu Adama i Eve spas i sreća ljudi događa se upravo u poslušnosti Božjoj očinskoj volji. Stoga Isus želi ljude „lancima vezati za Božju volju“ (redak 2), onako kako je samog sebe vezao uz nju, i ni za čim drugim ne čezne (usp. Heb 5, 8-10). Svojim „fiat“ i Marija se zauvijekt prepustila Božjoj volji. Ona i danas djeluje i ima nešto privlačno u sebi čemu naše srce ne odolijeva lako (redak 3 i 4). Iz nje ne zrači ponajprije moranje i imperativ, nego naprotiv, nešto pozivajuće i ohrabrujuće. Veliki je dar što ne izostavlja ni najtanje „niti“ i veze kako bi nas u nježnoj ljubavi „lancima vezao“ za Boga i njegovu očinsku volju (usp. Hoš 11,4). U svjesnoj privrženosti Mariji i mi sami možemo postati sposobni privlačiti druge k Isusu u Bogu na nebesima.
U svojoj si neizrecivo obilnoj dobroti
Schönstattu dao svijeta cvijet plemeniti.
Daj da ga u svetištu srca pohranimo
i hrabro cijelim svijetom pronosimo.
U ovoj kitici do izražaja dolazi radost oca Kentenicha zbog dara, što ga je Bog u Mariji darovao našoj Schönsttattskoj obitelji. I mi uvijek iznova želimo zahvaljivati na tom velikom daru. No, to blago nismo dobili samo za sebe. Mi trebamo biti Marijini apostoli. Stoga uvijek iznova molimo nebeskog Oca: daruj nam hrabrost i spretnost da pravilno navješćujemo poslanje Majke Božje i nosimo ga u svijet!
(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 230-234)
