Koračajući postajama križnog puta duhovno oplakujemo pregorku Muku do Golgote, okajavamo svoje grijehe i spoznajemo veliku Ljubav koja nam je darovana.

Kolika je cijena našega spasenja? Kako je nedužno Isus osuđen, a mi, jesmo li svjesni da tako lako osuđujemo, ne prihvaćamo križ, spasenje. Naša nas krhkost lomi, ne želimo biti uzrok tuđeg pada.

Isuse, tvoj susret s Majkom pokazao nam je da je ona uvijek uz nas, da težimo biti ljudi koji si međusobno pomažu poput Šimuna Cirenca i Veronike, da znamo utješiti druge kada je nama teško, da zaplačemo nad svojim kamenim srcem, jer tu je pravi izvor Tvojih boli.

Razgolićeno darovan za nas. Veličanstvene li ljubavi! A ja, kad god pristajem na grijeh, ponovno probadam Tvoje ruke i noge. Koja tuga i žalost moga srca! Od bolnog Tvog jauka zadrhti mi duša. Umireš Isuse za mene na križu i govoriš: kada se god budete ovako osjećali, potpuno sami, ostavljeni, ja sam s vama. Ne napuštam vas. Svaki križ ima plod. Moj plod je velika ljubav prema vama, i naravno Uskrsnuće.

Shvativši da je život zrno koje ima mogućnost davati rod, ohrabruje da se ne bojimo umrijeti sebi i dati se iz ljubavi drugima, baš poput Isusa.

Maja Stanić