Vojvođanski članovi HŠO s našom dragom sestrom Marianom, radosno su dočekali nas Slavonce na proslavu 10. obljetnice prisutnosti Triput Divne Majke u Župnom svetištu u Beški.
Proslavu smo započeli u crkvi sv. Male Terezije. Predvođeni zborom MTD iz Josipovca (Slavonija) pjesmom smo uputili „Najljepše riječi, najljepše note“… Nebeskoj Majci. Zatim je voditeljica Lige majki, gospođa Jasmina Djorić iz Beške pozdravila prisutne posebno zahvalivši nebeskoj Majci i sestri Mariani što brine o vojvođanskoj Obitelji našega pokreta. Sretni su kada osjete da nisu sami i napušteni. Sr. Mariana je zahvalila i uručila mali dar župniku vlč. Božidaru Lusavcu i Jasmini, te zahvalila svima koji su se okupili na ovu proslavu.
Nakon toga nastavila je svoje predavanje, uvodeći nas u povijesne početke Schönstattskoga pokreta na ovim prostorima, rekavši da je sr. Hedwiga sve pokrenula iz Rume još 1980., gdje je također Župno svetište. Postoje zajednice i u Srijemskoj Mitrovici, Zemunu, Staroj Pazovi, Opovu, Rumi… Nadalje je rekla: „Godine corone ostavile su trag. Mnogi su bili bolesni, župe se smanjivale, a mi se ponekad povlačili. Rat u Ukrajini učinio je isto. Radi te i u toj situaciji Majka Božja došla je kod nas u ovim teškim vremenima jer nam treba. Još 18.10.1914. otac Kentenich je rekao da treba zahtjeve prema sebi podizati i raditi posebno u teškim situacijama na samoposvećenju. Situacija je najbolja prilika da postanemo sveti. Otac Kentenich je rekao da trebamo imati sigurnost njihala… Može nas bacati, ali ne možemo pasti. I mi često osjećamo da nas sudbina baca amo, tamo. Rado bismo imali čvrsto tlo. Možemo trenirati sigurnost njihala. Može se bacati, ali ne može pasti jer Otac drži njihalo i pazi na svaki pokret. Usidrimo se u njegovu srcu. Tko je učvršćen ne može pasti. Marijino dijete nikada nije izgubljeno. Poteškoće nisu tu da nas slome.
I u istočnoj Njemačkoj 30-ih godina 20. stoljeća većina je bila protestantska i teško ih je bilo okupiti. Otac Kentenich je ohrabrivao svećenike u njihovim teškim službama govoreći: „Upravo ovdje vas treba Bog“. 1933. u taj kraj došle su Marijine sestre i postavili su kapelicu. Tako i vaše Župno svetište treba biti domovina za druge. I vi ste na istaknutom položaju. Majka Božja Schönstattska vas poziva na sklapanje Saveza ljubavi i nešto će vam pokloniti: milost duhovnog udomljenja u svom srcu, u Trojedinom Bogu, i u srcu svih ljudi koji su sklopili Savez ljubavi. Zatim će vam dati milost oblikovanja – čežnju za sigurnošću da nas Bog ljubi. Trebamo milosti kako bi preobrazbu doživjeli i djelovali kao apostoli. Zato trebamo otvoriti svoja srca. Marija mi je blizu i želi me oblikovati. Treću milost koju ćemo dobiti je apostolska plodnost. Marija će rasplamsati apostolski oganj. Ona očekuje od nas: „Ništa bez tebe – ništa bez nas“. Ona očekuje naše uzdarje. Želi poslati rijeku milosti za bolji svijet i želi našu suradnju. Milosti iz Župnog svetišta mogu teći kada smo spremni, kada donosimo i svoje darove. Hodočasnička Gospa od nas očekuje život svetosti svakodnevice – male stvari obavljati sa velikom ljubavlju. Tada smo sveti. Nije važno gdje sam… u trgovini, u uredu, u staji, zdrav ili bolestan. Mi donosimo svoj duhovni dar, naprimjer: kada smo ljuti trudimo se ne eksplodirati, slušati druge, manje o sebi pričati. To nazivamo doprinos u milosni kapital.“ Zatim je sestra savjetovala da što češće posjećujemo Mariju, ovdje u Župno svetište, povezujemo se s drugima, otvaramo svoje oči, budemo njeni suradnici, a ona će se pokazati kao odgojiteljica.
U Slavlju saveza prvo smo zahvalili TDM što se ovdje u Beški nastanila. Zatim smo joj osobno zahvalili na svim milostima i darovima, predali joj konkretan dar za ovu jubilejsku proslavu. Uzdajući se u Majku povjerili smo joj osobnu molbu i stavili je u vrč. Nastavili smo Euharistijskim klanjanjem, a zatim u procesiji do Župnog svetišta u dvorištu crkve noseći sliku Hodočasničke Gospe i vrč sa cjedulicama s našim duhovnim doprinosima uz pjesmu: „Ti plaštem nas zaogrni…“
Zahvaljivali smo i molili dok se sitna „kiša milosti“ spuštala na nas. I cijela HŠO bila je u duhu s nama. Zapalili smo cjedulice i uz pjesmu „Zdravo, Djevo…“, vjerovali da je ona naša Pobjednica u svim životnim situacijama.
Vratili smo se u crkvu na sv. misu koju je predvodio domaći župnik.
Pod misom je gospođa Lidija Sić iz Beške sklopila Savez ljubavi, a potom su blagoslovljena Hodočasnička Svetišta Vojvodine i Beograda.
Nakon svega ne mogu se oteti dojmu skrovitosti mjesta gdje se Župno svetište MTD nalazi, zatim emociji koju je u meni proizvela hrabrost i želja sklapanja Saveza ljubavi gospođe Lidije. Sve je bilo tako jednostavno i iskreno – u duhu naše nebeske Majke.
Na kraju su nas domaćini počastili večerom, a na odlasku je svatko dobio od župnika poklon, knjigu o povijesti Župe Beške i Maradika. Hvala, dragi Vojvođani, na vašoj gostoljubivosti. Ostali ste u našim srcima.
JEDNO SRCE U OCU !
Jozefina Varžić
