JOĀO LUIZ POZZOBON – ZAČETNIK AKCIJE HODOČASNIČKE GOSPE

JOĀO LUIZ POZZOBON – ZAČETNIK AKCIJE HODOČASNIČKE GOSPE

 

U godini proslave 25 godina Akcije Hodočasničke Gospe u Hrvatskoj i svjetske kampanje koja je počela 10.9.1950. donosimo vam poticaje iz knjige „Ta otkuda meni da mi dolazi Majka Gospodina mojega“.

Ovim putem želimo se opet podsjetiti na plodove Akcije Hodočasničke Gospe, potaknuti u svome vlastitome srcu žar da nastavimo u širenju pobožnosti prema Gospi Hodočasnici i svojim primjerom potaknuti i druge da se ohrabre pustiti u svoje domove Majčicu da Ona može djelovati i darovati svoje blagoslove i milosti onima koji Nju primaju.

„Akcija Hodočasničke Gospe najpoznatiji je i najplodonosniji apostolski projekt Schönstattskog pokreta u Hrvatskoj. Koliko hrvatskih domova i obitelji je naša nebeska Majka pod nazivom Triput Divne Majke već pohađala i koliko je već djelovala u srcima ljudi!

Na početku gledamo zajedno začetnika ove „kampanje“; Lik osnivača Akcije Hodočasničke Gospe: João Luiz Pozzobon (12. 12. 1904. – 27. 6. 1985.)

Tko je ovaj čovjek koji je 35 godina svaki dan nosio veliku sliku naše nebeske Majke svojim sunarodnjacima i na taj način više od 3 puta prehodao put oko cijeloga svijeta? Tko je ovaj čovjek koji je pokrenuo takozvanu “Akciju Hodočasničke Gospe” u kojoj danas u oko 100 zemalja svakoga mjeseca sudjeluje više milijuna ljudi?

João Luiz Pozzobon rođen je 12. prosinca 1904. g. u mjestu Ribeirão u državi Rio Grande do Sul u južnom Brazilu. 1927. g. João se oženio i imao dvoje djece s Teresom Turcatto. Poslije samo 5 godina braka supruga je umrla od tuberkuloze. Samo pola godine kasnije Pozzobon se oženio drugi put s Vittóriom Mariom Filippeto i imao s njom još petero djece. Bio je brižni obiteljski čovjek i veliki vjernik. Osim toga, sposobno je vodio malu trgovinu. Uvijek se korektno ponašao prema drugima.

1947. g. Pozzobon je došao u kontakt sa Schönstattskim pokretom. Godinu dana kasnije bila je posveta prvog Schönstattskog svetišta u Brazilu, svetišta “Tabor”, u prisutnosti osnivača Schönstattskog pokreta, oca Josipa Kentenicha. Otac Kentenich je Pozzobona oduševio svojim predavanjima. João je u srcu razumio i prihvatio duh i poslanje schönstattskog djela. Kad je otac Kentenich govorio o tome da traži svete apostole za Pokret u Brazilu, João je to shvatio kao osobni poziv.

Majka Božja izabire jednostavne ljude za njezino veliko djelo. João Luiz Pozzobon je bio takav čovjek. Kad mu je Schönstattska Gospa, Triput Divna Majka, povjerila poseban zadatak, imao je 46 godina.

Godinu 1950. proglasio je papa Pio XII. Svetom godinom za cijelu Crkvu. 1. studenoga te godine trebalo je biti svečano proglašenje dogme o Marijinu uznesenju na nebo. U Pozzobonovoj grupi razmišljalo se na koji bi se način najbolje mogli zauzeti za stvar Majke Božje. Došlo se na ideju da se Marijina slika donosi k obiteljima kako bi se pred njom molila krunica te kako bi ona tako mogla djelovati u domovima, polazeći od jednog izvora milosti, od Schönstattskog svetišta. Tako su dali izraditi tri izvorna kompleta sa slikom. U drveni okvir, koji je ocrtavao obrise kapelice, umetnuta je kopija čudotvorne slike Triput Divne Majke iz Schönstatta. Iz večeri u večer Pozzobon je s djevojkama iz molitvene grupe nosio sliku svaki put k drugoj obitelji i pred njom molio krunicu i neke druge molitve. (I druge dvije skupine isto su tako obilazile domove). Već četvrte večeri izglađena je dugogodišnja svađa među susjedima. Majka Božja posjetila je obje zavađene obitelji i tako postala mirotvorkom. Takvi su se događaji češće ponavljali. Nakon proglašenja dogme o Marijinu uznesenju na nebo 1. studenoga 1950. g. tri su slike koje su kružile po obiteljima vraćene. No, Pozzobon je u ta nepuna dva mjeseca stekao mnogo iskustva o Marijinu djelovanju u obiteljima te je izmolio da i nadalje može držati “svoju” sliku. Htio je sam nastaviti apostolat posjeta obiteljima i molitve krunice pred Hodočasničkom slikom.

Uskoro je putujuća slika dobila svoje vlastito ime: “Mãe Peregrina” (Majka Hodočasnica), ili pak samo “Peregrina” (Hodočasnica).

João je obećao Majci Božjoj svake večeri 2 sata apostolata s njezinom slikom, no često je to bilo više sati. Kod posjeta obiteljima uvijek je razgovarao s ljudima o njihovim pitanjima i brigama. To je bio pravi obiteljski pastoral. U svako vrijeme (kiša, vjetar) nosio je Triput Divnu Majku k ljudima. Kad je padala kiša, sakrio je sliku ispod ogrtača; platio je za nju u autobusu vlastito mjesto za sjedenje – toliko je vjerovao u nazočnost svoje nebeske Majke kao osobe u slici Triput Divne Majke.

1952. g. João je otkrio svoje poslanje u svoj njegovoj dubini. „Shvatio sam da je to poslanje koje mi je povjereno, pa sam rekao Maezinhi (miloj Majci, Majčici): ‘Imam sedmero djece, imam ženu, i moram pred Bogom položiti račun za njih. Ali, ako je volja Božja i tvoja volja, jedan jedini čovjek može pokrenuti cijeli svijet’. Djeca su bila odrasla i mogla već preuzeti malu trgovinu kojom sam prehranjivao obitelj. Ona (Majka Božja) me je pridobila za sebe, isprva samo malo, dok me konačno nije potpuno osvojila. Odonda sam se sav posvetio Kampanji (Akciji).“

Kako je došlo do proširenja Akcije (Kampanje) s manjim slikama Triput Divne Majke?

Bilo je to u siječnju 1959. godine. Pozzobon je upravo bio obavio posjete obiteljima u jednom predgrađu Santa Marije te je navečer sve okupio na zajedničku molitvu krunice. Bilo je ukupno oko 30 obitelji. Kako je kasnije izjavio, za vrijeme molitve razmišljao je: „Kako je lijepo vidjeti toliko obitelji, gotovo sve obitelji te četvrti, jednodušno okupljene oko Marije! No, kolike li štete što samo jedanput na godinu mogu doći ovamo s Peregrinom. To je premalo da se osigura pravi vjerski život tih ljudi!” Tada mu je – još uvijek za vrijeme molitve – sinula misao ne bi li toj skupini obitelji mogao uručiti malu sliku Majke Božje Schönstattske koju mu je nedavno netko dragovoljno darovao. One bi ju predavale jedna drugoj, tako da bi Peregrina redovito dolazila k svakoj obitelji jedanput mjesečno. Bila je to slika čiji je drveni okvir imao stilizirani oblik Schönstattske kapelice, s blago ovalnim bočnim stranama, a na vrhu tornjić s križem. Još iste večeri Pozzobon je tim obiteljima predložio neka naizmjence jedni drugima prenose tu sliku. Radosno su na to pristali i 1. veljače 1959. uručio im je malu Hodočasničku sliku. Sve te Hodočasničke slike bile su tada odašiljane svečanim činom u svetištu Tabor. On sam je i nadalje išao k obiteljima s velikom slikom Peregrine. Organizaciju mjesečnih pohoda manjih Hodočasničkih slika potpuno je povjerio određenoj obiteljskoj skupini.

1972. godine, sa 68 godina, João Luiz Pozzobon bio je zaređen za đakona. Od tada mogao je još više djelovati u školama, bolnicama i zatvorima. Ostvario je ono što je Drugi vatikanski sabor nedavno prije naglasio: ”kućnu Crkvu” i hodočasnički puk Božji.

24. travnja 1980. napisao je pismo papi Ivanu Pavlu II.: „Sveti Oče, vjerujući u nadahnuće Duha Svetoga, pišem Vam ovo jednostavno pismo ispunjajući tako svoju kršćansku dužnost. Htio bih se duhovno povezati s Vama, Svetim Ocem i poslati Vam ovo izvješće. Htio bih Vam pokazati kako se trsim biti djelatan član naše svete Crkve.”

Tajna João Pozzobona bila je u dubokoj ljubavi prema Mariji, Triput Divnoj Majci, Kraljici i Pobjednici Schönstattskoj. Češće bi govorio: „Ljubav podnosi sve!”

140.000 kilometara pješice za Mariju, s njezinom slikom od 11 kilograma, to može izvršiti samo “lud od ljubavi”! Hodati uz vjetar i kišu, po vrućini i hladnoći, gladan i žedan, s puno neugodnosti i teškoća, umoran i slomljen, i to 35 godina (od 46. do 81. godine života), i konačno umrijeti na ulici – gdje drugdje? – sve to za Mariju i Isusa! “

Preuzeto iz knjige „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“

Aktualno i važno

Pogledajte važne datume i događaje. Prinesite svoj doprinos i potrebe našoj Majci. Preuzmite važne objave i poticaje. Neka i u vaš dom dođe Gospina slika.