U susretu s ocem Kentenichom postaje jasnije: postoje ipak iskustva Boga u ovom svijetu. Prilikom odlaska oca Kentenicha kući u nebo, kazao je u svom govoru čileanski biskup Temuko: „Čovjek koji je sposoban probuditi takav život i toliko profesija, mora biti jako povezan s Bogom. Znam da je bio izuzetan čovjek.
U školi oca Kentenich …
učimo i poučavamo.
Iskustva Boga kroz oca Kentenicha
Ovakva iskustva nisu samo stjecana u neposrednom kontaktu s ocem Kentenichom. Mnogi koji dolaze u Schönstatt, pitaju: „Tko je ovo sve osnovao?“ Čude se velikom djelu, polako se možda uvode u njegovu povijest, vide kako je neisticano sve započelo- čak sa „studentskim nemirima“. Doznaju kakvu je snagu rada i žrtve dokazao otac Kentenich: što je bio izvojevao u borbama; kako je svoje borbe provodio bez prepuštanja sudbini u ustrajnosti uz svoj put, ali i u unutarnjoj radosti i s blistavim zadovoljstvom; kako je bio ispunjen jedinstvenim povjerenjem i pobjedonosnošću. Vidjet ćete Majka Božja će obaviti precizni rad!
Očevi i majke dive se prije svega desetljećima dugom, beskrajno mučnom poslu s mnogim pojedinostima i strpljivosti oca Kentenicha u odgoju mnogih ljudi. Neki bi ga pravilno razumjeli, neki ne, nekima je nešto morao reći ne jednom ili dvaput, već puno puta. Za onog koji vidi dublje postavlja se pitanje: Ne radi li se ovdje o nečem posebnom, s nekim tko trenutno nadnaravno obilje života, nadnaravnu snagu, nadnaravne energije, nadnaravnu ljubav čini prisutnim ?
Prilikom odlaska oca Kentenicha kući u nebo, kazao je u svom govoru čileanski biskup Temuko: „Čovjek koji je sposoban probuditi takav život i toliko profesija, mora biti jako povezan s Bogom. Znam da je bio izuzetan čovjek. Bio sam zajedno s njim i mogao utvrditi da je postigao modernu teološku i filozofsku sintezu iz čega izrasta pedagogija koja stvara sveto. Ali stajao sam i nasuprot čovjeku molitve. Otac Kentenich je čovjek koji je poznavao fizičku i duhovnu bol. Nekoliko je godina bio u koncentracijskom logoru Dachau. Posjetio sam to mjesto i ono me se jako dojmilo. Upoznao je veliku muku za čovjeka akcije, odsutnost i šutnju. Čovjek je, koji sve to uistinu podnosi, a čije djelo dalje raste i za kojeg su njegovi članovi osnutka sposobni podnijeti žrtvu, s nakanom da se on vrati. Ako je struja molitve probuđena, to je, dakle, Božji čovjek.“ I on donosi zaključke: „Za jednog biskupa ne sastoji se problem u tome kojoj bi se duhovnoj obitelji on trebao priključiti, već u otvaranju vrata za sve nadnaravno i za sve što dolazi od Boga. Radujem se da je Schönstatt ovdje.“
Mladi čovjek na studiju, u teškim krizama vjere, već duže vrijeme u stanju da ne može vjerovati, naziva to „ baviti se onim što se naziva Bog“ kao dodatnim opterećenjem i naporom i misli da bi se možda lakše živjelo kada se ne bi moralo prihvaćati da nas Bog ljubi. Tada mu je bio omogućen susret s ocem Kentenichom ovdje u Schönstattu, u mjesecima prije njegova odlaska kući. Netko se za to pobrinuo. Dojam poslije ovog susreta bio je: Otac Kentenich razumije čovjeka vjerojatno puno više nego dotični sama sebe. Kod njega nam postaje jasno da je u nama „jako velika čežnja moći ljubiti Boga.“
Kod pitanja postoje li iskustva Boga u ovom svijetu, čini se da prije svega puno toga ili sve govori protiv. U susretu s ocem Kentenichom postaje jasnije: postoje ipak iskustva Boga u ovom svijetu. Ne radi se sada o tome da se zastupaju teološki dokazi, već interpretiraju iskustva i doživljaji. Utvrđujemo koji su učinci proizašli od njega, kakvu je karizmu imao, koje je plodove proizveo. Krist govori: Dobro drvo donosi dobre plodove. Kakvi su plodovi? Provjerimo ih u smislu tri hodočasničke milosti. Koliki su ljudi u kontaktu s ocem Kentenichom našli duhovni oslonac u najtežim opterećenjima! Koliki su ljudi u kontaktu s njim bili iznutra promijenjeni, ako i u polaganom organskom procesu, ne tako brzo kao možda Josef Engling. (Učenik iz povijesti osnutka Schönstatta) Kolikim je ljudima darovana unutarnja obuzetost poslanjem da slično poput Josefa Englinga daju ono zadnje od sebe, bilo u žrtvovanju života ili u dugom životu punom žrtvi. Otac Kentenich povremeno rabi primjer: ako nebesko tijelo, zvijezda, izađe iz svoje orbite u kojoj je kružio milionima godina tada mora da je neko drugo tijelo prodrlo u blizinu te promijenilo odnos sile teže. On to primjenjuje na: ako su čovjek, ili ljudi, izašli iz putanje kojom su dosada kročili- a sada razmišljamo o prvom čuđenje zatvorenika o ocu Kentenichu u koncentracijskom logoru, ili o odluci tolikih koji su težili i zauzimali se za svetost poput Josefa Englinga- tada ovdje pred nama imamo kaže on,“ Božji dokaz“. Prema našoj temi, imamo ovdje, dakle, iskustvo Boga u ovome svijetu. Suprotno tvrdnji, Bog je mrtav, kao Schönstattska obitelj kažimo: Još imamo Njegove znakove života u ocu Kentenichu.
Jednostavno je izvesti zaključak: da nam je zadaća održavati živim doživljaje s ocem Kentenichom, ako je moguće i međusobno ih izmjenjivati i vrednovati. Podrobnije bavljenje s njegovom osobom sposobno je posredovati nam djelotvorno iskustvo nadnaravnog, a istodobno i otvoriti oči za višestruko iskustvo Boga u našem životu.
Iz predavanja oca Rudolfa Mosbacha, listopad 1970, Stranica 94-95
