Ispred crkve Sv. Petra i Pavla krenuli smo 15. kolovoza u jutarnjim satima na svečano hodočašće u Ivanovce. Ovo hodočašće za svakog od nas ima poseban značaj. To je slavlje obilježavanja 5. obljetnice posvete Svetišta i blagoslov novog križnog puta, ali i dan Hodočasničke Gospe.
Dugo smo se pripremali za taj dan kako bismo u potpunosti doživjeli blagoslov novog križnog puta kroz cijeli niz emisija na Radio Mariji i okupljanja u kapelici franjevačkog samostana u Mostaru. Najveću našu pozornost privukao je detalj kako Isus pri padu pod križem ne odustaje pa smo razmatrali razlog, a to je veliki Očev zadatak, ustvari to je djelo Otkupljenja.
Kao mala djeca smo se radovali i puni ljubavi krenuli put Ivanovaca. Na granici smo shvatili da je jednoj našoj sestri istekla putovnica. Odmah smo bili upoznati o visini kazne i postali svjesni situacije u kojoj se nalazimo. U miru smo razgovarali sa službenom osobom, pokušali mu “smekšati srce” da nas pusti da stignemo na svetu misu i klanjanje. Rekli smo mu da ćemo moliti za njega. Nakon kratkog vremena odlučio nas je pustiti rekavši da ne zna kako ćemo se vratiti, jer nema nikakav drugi dokument.
Odgovorili smo mu da ćemo se uzdati u Marijinu providnost!
Pokušali smo naći neko rješenje, ideje su nadolazile, ali… to nije bilo moguće realizirati.
U školi o. Kentenicha učimo gledati iza stvari. Što mi Gospodin želi poručiti?! Međutim, iako imamo vjeru, ponekad se teško baciti u nepoznato. Svaka situacija je prilika za vježbu, za rast u vjeri. Dopustimo mu da sve što proživljavamo bude za našu izgradnju.
U molitvi i istom duhu stigli smo pred Svetište u večernjim satima našoj Majčici koja nas je dočekala raširenih ruku. Pridružili smo se ostalima koji su sudjelovali na svetoj misi, a pošto je prostor bio tijesan, domaćini su nam odmah ustupili prostor izavši iz dvorane. Nakon mise kratko smo se pomolili i zahvalili našoj MTD na ugodnom putovanju, lijepom dočeku u Svetištu, Gospi se u potpunosti predali, svoja srca izručili njoj i sve što smo u njima donijeli na ovo hodočašće. Domaćini su nas zatim lijepo uputili po rasporedu na počinak kako bismo sutra bili odmorni. Sve su nam organizirali: tako smo oduševljeni što smo na svakom koraku osjetili ljubav, povjerenje I zajedništvo, a ljudi dragi i ljubazni, topli i susretljivi; na licima se osjećala dobrodošlica i osmijeh. Naš pater Christoph je doista Božji dar napaćenom hrvatskom narodu, za to mu veliko HVALA. Tako nam je lijepo ukazao na ono što je godinama ranije isticao da smo doista svi ljubljena djeca Božja.
Cijeli taj dan kao da smo bili negdje visoko, gore u oblacima, kao da to nije stvarnost, a mi smo tako putem zraka Božje ljubavi naša srca preodjenuli, kao da smo obukli nove haljine poniznosti i bili nove osobe u potpunosti. Vratili smo se preporođeni, Duhom svetim ispunjeni, što znači da smo ustvari osjetili i prihvatili one zrake Božje ljubavi. Zato HVALA dragom Ocu i Majci Božjoj za sve ono što smo doživjeli na ovom hodočašću i za sve ono što nam se dogodilo prilikom prelaska granice. Marija se pokazala kao Kraljica: vratiti se bez kazne i bez dokumenata. To može samo naša Majka!
Veliko je Božje milosrđe…, a ovo prekrasno hodočašće je potvrdilo da smo svi jedno srce u Ocu.
Zdenka Tomić
