Već 18. u predvečerje stigao je dugo iščekivan dan polaska na hodočašće u svetu zemlju schönstattsku, dugo željen i planiran i napokon ostvaren pod vodstvom našeg patra Christopha, a organizacijski pripremljen i osmišljen neumornim i predanim radom naše Mire Erceg. Samo dragi Bog i naša Majka znaju koliko je truda i ljubavi uloženo u ovaj veliki pothvat, stoga vjerujemo u onu nebesku nagradu nepropadljivu i vječnu i od srca zahvaljujemo njoj i patru na darovanoj žrtvi za dobro svih nas! A prije svega dajemo slavu i hvalu našem Ocu nebeskom što nam je poklonio ove prekrasne dane na izvoru schönstattskih milosti naše Triput Divne Majke, Kraljice i Pobjednice Schönstattske, na tom lijepom mjestu, gdje nebo dodiruje zemlju – Schönstattu!

A onda našoj Majci i Kraljici neizmjerno HVALA iz naših presretnih srdaca, na onom njenom majčinskom dočeku, osmjehom i zagrljajem praćenom i obilju njezinih blagoslova i milosti koje je tako nesebično izlijevala na svoju djecu i svoja oruđa tih dana!

Put nas je vodio od Svetišta u Ivanovcima (Osijek, Ivanovci, Đakovo), preko Zagreba (s pristiglim članovima iz Dalmacije) i Svetišta u Maloj Subotici do Prasvetišta u Schönstattu! Uz dobre vozače sretno smo stigli do cilja u ranoposlijepodnevnim satima, nošeni pjesmom, molitvom i radosnim zajedništvom sve do samog praga „Kuće obitelji“ u kojoj smo ugodno proboravili četiri i pol dana, dijeleći je s dragim Hrvatima iz Švicarske koji su zajedno s nama činili bratsku cjelinu, tako da nas je sveukupno bilo sedamdeset.

Iste večeri po dolasku slavili smo svetu Misu u Kući obitelji gdje nas je pater Christoph duhovno usmjerio i ukazao na misao vodilju ovoga hodočašća: predati se u ruke Božje i tražiti njegovu volju u svakom trenutku dana!

Sljedeći dan, 20. lipnja, već u jutarnjim satima slavili smo svetu Misu u Prasvetištu, gdje su mnogi naši hodočasnici prvi put doživjeli blizinu i ljubav naše MTA na povijesnom mjestu milosti, ganuti do suza zbog gotovo osjetne blizine naše premile Majke. Njezina najveća želja je darovati nam svoga Sina Isusa Krista čiju smo nazočnost u svetoj hostiji posebno častili i slavili upravo taj dan , na svetkovinu Tijelova! U propovijedi nam je pater Christoph govorio o euharistijskom čudu koje se dogodilo u Argentini u Buenos Airesu 1996. (znanstveno utvrđeno da je zgažena hostija pohranjena u tabernakul postala dio srčanog tkiva lijeve srčane komore) želeći time oživjeti našu vjeru i spoznaju da je Isus najveći dar nebeskog Oca, da nam se daruje potpuno kao najveća ljubav na svijetu koja je realna i stvarna, a vidljiva samo očima vjere. U dopodnevnim satima posjetili smo i grobove (iza Prasvetišta) naših schönstattskih prvaka: Josefa Englinga, Maxa Brunnera, Hansa Wormera, Franza Reinischa,  Alberta Eisea, na čijim žrtvama počivaju temelji našeg pokreta. Nakon sv. Mise posjetili smo i veliku okruglu Hodočasničku crkvu koja može primiti veliki broj hodočasnika u posebnim prigodama.

U poslijepodnevnim satima posjetili smo Brdo Moriah (ime po starozavjetnom mjestu gdje je Abraham trebao žrtvovati svoga sina) gdje je središte Instituta Schönstattskih (dijecezanskih) svećenika koji broji 250 članova na svih 5 kontinenata. Generalni rektor, Christian Löhr, koji povezuje sve njihove međunarodne zajednice predstavio nam je djelatnost i značaj Instituta kroz Bunar-Moriah, smješten u središnju aulu kuće, gdje smo na simboličan i impresivan način vidjeli 4. schönstattska miljokaza (povijesna razdoblja Schönstattskog pokreta).

Posjet kućnoj kapeli bio je također dojmljiv osobito zbog susreta s Gorućim grmom i oltarom s 4 roga, a potom odlazak do oltara (iz Dachaua) na kojem je blaženi Karl Leisner imao mladu i jedinu sv. Misu da bi pohod Brdu Moriji završili ispred Svetišta odakle se pruža neodoljivo lijep pogled na čarobnu dolinu Rajne.

Naš put vodio nas je dalje na susjedno Brdo Sion (ime po brdu Sionu u Jeruzalemu gdje je sagrađen hram, stoga je postao simbol za našu vjeru), gdje je generalat međunarodne zajednice Schönstattskih patara koji rade kao duhovna inspiracija Pokreta. Tu nas je srdačno dočekao rektor „Očevog doma“ pater Paul Panamkulam, a potom nas je u kućnoj kapeli pozdravio generalni pater Juan Pablo Catoggio i upoznao nas sa svojom zajednicom, ali i pokazao veliki interes za naša dva Svetišta koja je obećao posjetiti čim to bude moguće.

Na istom brdu posjetili smo i kuću klanjatelja Schönstattskih patara gdje nas je u njihovoj kućnoj kapeli lijepo primio pater Peter Nöthen i govorio o njihovu poslanju.

Nakon dinamičnog dana navečer nas je razveselio susret s jednim od malobrojnih svjedoka o. Kentenicha osamdesetpetogodišnjim, još čilim patrom Heinrichom Hugom koji se s njim susreo u Milwaukeeju kao bogoslov (25 godina).

Kroz tri razgovora s njim doživio je o. Kentenicha kao vrlo duhovnog i vrlo praktičnog čovjeka. On je znao pohvaliti, a prije svega biti otac i odgojitelj, no i reči istinu jasno i otvoreno, što je moglo i zaboljeti. Upravo to je doživio ovaj pater, ali nije posustao, nije se slomio i bio depresivan, nego je naprotiv, molio MTD da sve ono što on ne može ona nadoknadi.

Drugi dio izvješća možete pročitati ovdje.

Treći dio izvješća možete pročitati ovdje.

Četvrti dio izvješća možete pročitati ovdje.

Peti (zadnji) dio izvješća možete pročitati ovdje.

Lidija Molnar