Na blagdan BDM Kraljice, 22. dana u mjesecu kolovozu, u 22 sata započelo je putovanje mladih iz Hrvatske u Poljsku, u trajanju od 22 sata. Naporno, ali radosno putovanje!

Razlog putovanja je Festival mladih koji se održao od 23.do 28. 8. 2023. u gradićima Jozefow i Otwock, koji se nalaze u predgrađu Varšave.

Na Festivalu, koji ima tradiciju više od 20 godina, po prvi puta sudjelovali su mladi iz neke druge države. Poziv su dobili Hrvati i odazvali su se. Pozvao ih je pater Przemyslaw Skapski, koji u Poljskoj schönstattskoj obitelji vodi brigu o mladima i prati organizaciju Festivala mladih.

Mala hrvatska ekspedicija, šest djevojaka, dva mladića i vjeroučitelj, učinili su ovaj susret prvi puta internacionalnim. Sa sobom su „ponijeli” iskustva druženja s mladima u malom slavonskom selu Ivanovci, a daleko putovanje imalo je za cilj upoznati i susresti se s mladima iz Poljske koji jako dobro poznaju duhovnost Schönstatta.

Na putu do gradića Jozefow mala skupina zadržala se u Krakovu u svetištu Božanskog milosrđa kao i na Jasnoj Gori kako bi hodočastili Gospi od Čenstohove. Uz molitvu za svoje najmilije do klanjanja pred Presvetim došli su spremni na odredište gdje su se množili doživljaji i lijepe emocije tijekom petodnevnog susreta mladih.

Stoga, njihovi dojmovi poslužit će vjerodostojnom opisu što se događalo na Festivalu te kakve su plodove “ubrali” mladi iz Hrvatske. Ujedno bi to bio i „vodič” za sve one koji u skoroj budućnosti žele biti sudionici događanja uz dvije schönstattske kapelice u Poljskoj. Evo što su zapisali po povratku u svoju domovinu:

Sama organizacija cijelog festivala i smještaja je bila jako dobra. Mi cure smo bile smještene u samostanu dok su svi dečki bili u gradiću 10 minuta od nas. Bez obzira na odvojenost, oni su svaki dan dolazili kod nas sudjelovati u zajedničkom programu, pa smo i mi dosli kod njih predzadnji dan. Tamo smo bili pred kapelicom na misi na otvorenom. Poslije mise smo plesali njihove plesove. Nakon plesanja smo bili smo podijeljeni u grupe s kojima smo išli raditi razne zadatke, i na neki način smo imali lov na blago.

Jedna od stvari koje su mi se najviše svidjele su sami ljudi koje smo sreli tamo. Od sestara koje su nas toplo dočekale do mladih organizatora koju su sve sami radili i organizirali. Stvarno još nisam vidjela takvu predanost i ljubav prema poslu koji radiš za druge. Mogla sam osjetiti tu ljubav koju oni imaju u sebi tijekom svih dana Festivala.

Iskustvo Festivala mladih u Poljskoj uvijek ću pamtiti. Bilo je jedinstveno, ne samo zbog aktivnosti koje smo tamo imali nego i zbog divnih ljudi.

         L.F. 16 g

Sudjelovanjem na ovakvom festivalu, okupljanju mladih s istim ciljem, potaklo me na razna razmišljanja u dubljem smislu – kako više doprinositi u zajednici, hvaliti i slaviti Isusa.

Predivno mi je bilo vidjeti toliko mladih koji zajedno pjevaju, slave i kleče, predivno je biti dio toga. Upoznavanje novih, zanimljivih ljudi, sporazumjevanje na engleskom, ali također “i rukama i nogama” je također bilo zabavno. Svidjelo mi što su časne sestre bile otvorene i uvijek spremne za akciju i slavljenje. Zajedničko klanjanje, koje se činilo kao da je trajalo 5 min, a trajalo je 2 sata, mi je najdraži dio. Ispunilo me osjećajem zajedništva, pripadnosti i također slobode. Potpuno se predati, moliti i pjevati svim srcem dok to također rade sve osobe oko tebe, poseban je osjećaj. Jedinstven. Bog ima drugačiji put za svakog od nas. Drago mi je da je ovo bio dio moga puta.

         L.S. 20 g

Prepustila sam se i doživjela još jedno novo iskustvo, još jedno putovanje, ali ni približno slično ostalima… ovo putovanje bile je posebno, došli smo u nepoznato , ali primili su nas kao svoje, ne kao goste, omogućili nam sve, pjevali smo, plesali, zajedno klicali Gospodinu. Slavili svete mise svakoga dana, igrali razne igre i sporazmijevali se “kako koji mili moji”.

Sada mi je drago što sam se prepustila, upoznala nove ljude, doživjela nova iskustva, i što je najvažnije učvrstila sam svoju vjeru i dobila još jednu potvrdu koliko je Gospodin velik, kako ljubi i koliko prašta.

         V. L. 16 g

Znate da je neopisiv doživljaj kada govore suze. Govore suze jer tijelo ne može opisati količinu tuge ili pak sreće kroz koju trenutno prolazi. Količinu tuge zbog rastanka i sreće zbog broja divnih ljudi koje sam upoznala u ovih nekoliko dana. Količinu sreće što se ono uopće dogodilo, što sam imala priliku bit dio ovog neizmjernog susreta.

Pjevati znači dvostruko moliti (Sv. Augustin). Sada razumijem. Koliko god nam jezik stvarao problem u sporazumijevanju, pjesma je nešto drugo. Nešto nestvrano. Pjesma je pjesma, na kojem god jeziku ona bila. Osjetiš ju, osjetiš Boga da je prisutan u njoj jer stvarno jest. Znaš kome je upućena, to je ono što je bitno. Koliko god naši jezici bili “pomiješani” i koliko se god teško mi sporazumijevali naš toranj će uvijek rasti, Jahve ga neće srušiti jer mi nismo oholi. Jer smo ponizni. Kao Marija, prisutna u kapelici. Ta malena kapelica skriva toliku snagu majčinske ljubavi u kojoj Marija nije nužno majka, nego svaka osoba u čijoj se prisutnosti osjećaš sigurno, prihvaćeno. U mojemu slučaju jest množina, ljudi. Iznimni ljudi. Poljaci.

         L.K. 17 g

Kada sam se prijavila za sudjelovanje na festivalu mladih u Poljskoj nisam mogla ni približno naslutiti kakvo će mi iskustvo i doživljaj donijeti. Ljubav, iskrenost, dobrota, vjernost, predanost, nadahnuće, to su emocije koje sam osjetila dok sam boravila tamo. Jedno predivno iskustvo, koje je mene osobno (ponovo) još jače povezalo s Bogom, dalo nadu za bolji svijet, nadu kako još uvijek ima mladih u ovome svijetu koji isto tako čvrsto vjeruju. To je nešto neopisivo. Svaki dan smo igrali različite igre te se kroz njih međusobno upoznavali, zbližili. I tako, kroz šalu i smijeh, došli od običnih svakodnevnih ljudi, do prijatelja za koje imate osjećaj kao da ih poznajete cijeli svoj život. Uz svakodnevnu molitvu dolazi I pjevanje koje je toliko posebno, božanstveno, jedinstveno. Jedno od meni boljih i definitivno nezaboravnih trenutaka je posljednja misa. U kojoj smo dobili mogućnost prinošenja hrvatske zastave. No najbolji, meni stvarno neopisiv osjećaj, je kada smo u euharistiji za vrijeme pričesti dobili priliku otpjevati neke od svojih crkvenih pjesama. I iako naši domaćini nisu znali pjesme, trudili su se što više uključiti I biti dio nas. Predivno. Toliko je nezamislivo Koliko jedan Bog i vjera mogu povezati strance. I za takvo iskustvo, mogu samo reći, Bogu hvala.

         N.B. 17 g

Festival mladih u Poljskoj jedno je od najljepših iskustava koje sam doživjela i jako sam sretna što sam imala priliku sudjelovati u ovakom događaju. Ono što meni ovaj događaj čini tako posebnim jedinstvo je svih mladih u molitvi i pjesmi. Jako mi se svidjelo što su svi koji su došli na susret došli sa zajedničkim ciljem da slave Boga. Sestre koje sam upoznala bile su iznimno dobre i vrlo talentirane kao, i ostali sudionici Festivala. Jezik nam nije predstavljao prepreku jer smo uvijek našli neki način da se razumijemo i povežemo. Također ovaj Festival bio je vrlo edukativan i zabavan jer smo naučili o drugom jeziku i kulturi. Ovo iskustvo potaknulo me na dublja razmišljanja o našoj vjeri i povezanosti s Bogom. A upoznavanje s drugim mladim vjernicima razvilo je osjećaj pripadnosti zajednici.

         L.P. 17 g

U svom predstavljanju, mladi iz Hrvatske iznijeli su svoje dojmove s trogodišnjeg (2020.-2023.) kontinuiranog održavanja kampova za djevojke i mladiće u Svetištu u Ivanovcima.

Istaknuli su molitvu mladih svake prve i treće nedjelje u kapelici MTD, kao i odličnu suradnju s Katehetskim uredom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na kraju Festivala, uz završnu prezentaciju, pozvali su mlade iz Poljske da sljedeće 2024. godine budu gosti Hrvatske schönsattske obitelji u Ivanovcima i u Bizovcu. Pred Poljake i njihovog duhovnika p. Przemyslawa postavljen je i izazov da tom prigodom budu prvi koji će svoj nacionalni šator postaviti u Ivanovcima. Tako će šator s obilježjima schönstattske mladeži iz Poljske biti poticaj da se mladi i iz drugih država, koji se okupljaju uz duhovnost Majci Mariji i uz zagovor Josipa Kentenicha, odluče poslati svoj šator i doći u Hrvatsku.

Do novih šatora i mladih koji će pohoditi svetišta MTD u Hrvatskoj (Mala Subotica, Ivanovci) mladima u Slavoniji prostaje prva i treća nedjelja kada će se okupljati na klanjanju uz pjesme čašćenja i slavljenja u kapelici u Ivanovcima. Redati će se i nadbiskupijski kampovi uz koje će se učenici osmih razreda osnovnih škola i srednjoškolci upoznavati sa svetištem kao i sa šenštatskom duhovnošću kroz pedagogiju oca Kentenicha. U protekle tri godine kroz svetište je prošlo stotine mladih iz naše Nadbiskupije, a vjerujemo da će u skoroj budućnosti još veći broj mladih radosno slaviti Gospodina u zajedništvu s mladima koji će hodočastiti u Hrvatsku i tek upoznati hrvatsku povezanost s Blaženom Djevicom Marijom.

        Slaven Školka