Tema: Kraljice, šalji nas – od srca do srca!
Mjesto: Mala Subotica, Hodočasnički dom, Svetište MTA – ovdje je dobro biti!
Voditelj duhovnih vježbi: pater Christoph Horn, duhovnik HŠO i rektor Svetišta Kraljice srca
(Iste duhovne vježbe će se održati u Ivanovcima:14.-18.3., u Mostaru: 29.3.-1.4. i u Dubrovniku: 4.-7.4.)
U uvodnom predavanju pater Christoph nam je dao osnovne smjernice za novi početak ove milosne godine koju želimo zajedno započeti i na osobit način prolaziti Vrata milosrđa uočavajući svoje ciljeve i ideale kroz osobni i zajednički osvrt na proteklu godinu, što će nam pomoći uvidjeti kako nas je Bog vodio i je li mogao s nama ostvarivati svoje planove mudrosti i ljubavi. Budući da smo ušli u Svetu godinu milosrđa, pater nam je prenio misao oca Kentenicha koji je želio da vidimo u svome životu tragove Božjeg milosrđa stoga je često govorio da trebamo PLIVATI U MORU BOŽJEG MILOSRĐA! Samo ako uočavamo Božje milosrđe u svome životu i radimo na tome da ga neprestano prepoznajemo, možemo o njemu drugima svjedočiti.
A zajedničkim osvrtom obnovili smo temelje za zajedničku budućnost naše velike Obitelji pa smo se onda sa zahvalnošću sjetili jubilarne 2014. godine i stote obljetnice Schönstatta. 22. kolovoza 2015. svečano smo proslavili 6. obljetnicu posvete našeg Svetišta i obnovili krunjenje Majke Triput Divne 18. 10. u Ivanovcima. Pitali smo se sjećamo li se odluke koju smo tada donijeli kao osobni duhovni doprinos? Također smo 2015. započeli s novim geslom: Kraljice, šalji nas – od srca do srca te smo iste godine odlučili kruniti Majku Triput Divnu zlatnom krunom u Maloj Subotici kao Kraljicu srca i to u subotu 20. kolovoza 2016. za što se želimo dobro pripremiti kroz 7 mjeseci milosnog vremena pred nama.
Pater nas je podsjetio da zajedno oblikujemo duhovsku zajednicu (cenakulum) u kojoj nam Marija moli Duha Svetoga kao nekoć apostolima, za naš osobni rast i apostolsko djelovanje u Crkvi i u svijetu. Stoga smo se s našom Majkom i Kaljicom tih dana na poseban način povezivali u njezinom i našem Svetištu, a sve što smo čuli s poviješću svoga života.
Slijedeći crvenu nit u 7 točaka patrova izlaganja, započeli smo prvom točkom pod naslovom:
Evanđeoska priča o izgubljenom sinu ( Luka 15, 11 – 32) u središtu je Božanskog milosrđa. Moderni čovjek koji se udaljio od Boga Oca upravo se danas u toj slici prepoznaje. Paradoksalno je da taj čovjek koji je toliko napredovao u tehnici i samosvjesti, čovjek koji želi sam stvoriti sliku svijeta i sve sebi prilagoditi, istovremeno gubi zavičaj, čvrstu orijentaciju i smisao života. S jedne strane je samostalan, a s druge izgubljen.
Sveti Otac Ivan Pavao II. postavio je temelje povratka Božanskom milosrđu i bio njegovo veliko oruđe.
Kad je postao papa 16. 10. 1978. ubrzo je objavio dvije velike enciklike: 1. Redemptor Hominis– Otkupitelj čovjeka, u kojoj je istaknuo dostojanstvo čovjeka koje dolazi od Stvoritelja i Otkupitelja. A 1980. objavljuje drugu encikliku pod nazivom Dives in misericordia – Bogat po Milosrđu u kojoj Sv. Otac opisuje odnos čovjeka s Bogom u znaku Božanskog milosrđa. Tu je opisao situaciju današnjeg čovjeka kojeg sama pravednost Božja neće otkupiti, jer ne stiže je ispuniti, stoga je čovjeku potrebno Božje milosrđe. On je bio potpuno predan Majci milosrđa u geslu „Totus Tuus“. I atentat na njega izvršen 13. svibnja 1981., na sam dan i u sami trenutak (17 sati) Gospina prvog ukazanja u Fatimi ukazuje na Marijinu posebnu zaštitu.
Sestra Faustina Kovalska bila je glasnica Božjeg milosrđa i nije slučajno da je ove 2016. u Krakowu Svjetski dan mladeži. Sveti Ivan Pavao II. uveo je i nedjelju Božanskog milosrđa na Bijelu nedjelju, a umro večer uoči te nedjelje 2. travnja 2005. kada je popodne bila posveta mađarskog svetišta MTA u Obudavaru. Ovaj sveti Papa imao je doista veliko poslanje za današnjeg modernog čovjeka kojemu treba Božansko milosrđe kao nikad prije.
Na tragu Ivana Pavla II. je naš današnji Papa Franjo! Njegova glavna poruka jest: MILOSRĐE! Crkva treba pružiti ruku ljudima današnjeg vremena, smilovati im se kao što se Bog smiluje nama u ispovijedi. Papa naglašava kako trebamo otići na rubove društva i baciti se u to valovito more puni Božjeg milosrđa.
10 godina nakon smrti Ivana Pavla II. objavljuje Bulu – Misericordiae vultus – Lice Milosrđa 11. travnja 2015., uoči nedjelje Milosrđa, govoreći u njoj o Očevom licu milosrđa koje je sam Isus Krist naš Spasitelj i Otkupitelj.
Otvara i Svetu godinu milosrđa 8. prosinca 2015., na Bezgrješno Začeće, koja će trajati do 20. studenog 2016.,blagdana Krista Kralja.
Geslo Svete godine glasi: MILOSRDNI KAO OTAC, a nalazi uporište u evanđeoskoj rečenici: Oprostite kao što vama oprašta nebeski Otac(Lk 6, 36).
Sveti Otac je 8. prosinca 2015. u Rimu, na Bazilici sv. Petra otvorio Sveta vrata, a nedjelja, 13.12. i mnoge biskupijske crkve diljem svijeta između ostalih i varaždinska katedrala kao i Sveta vrata našega Prasvetišta u Schönstattu.
Papa je također odredio i jubilarni oprost koji možemo dobiti za sebe ili za druge pod uvjetom da se ispovijedimo na određenom mjestu, budemo na svetoj euharistiji, izmolimo Vjerovanje i Očenaš na nakanu Sv. Oca.
Biskup Josip Mrzljak udijelio je mjesto oprosta u župama:
Ludbreg:župna crkva Presvetog Trojstva i svetište Predragocjene Krvi Kristove
Molve:župna crkva Uznesenja BDM
Lepoglava: župna crkva Bezgrešnog začeća BDM i kapela bl. Alojzija Stepinca u Kaznionici
Kapela Schönstattskog svetišta Majke Triput Divne u župi Mala Subotica (od Velike Gospe 15. 8. do blagdana 22. 8. BDM Kraljice)
Prema želji pape Franje korizmu treba živjeti kao povlašteno vrijeme stoga biskup Mrzljak želi da u župama njegove biskupije budu organizirani Dani Božanskog milosrđa s klanjanjem, ispovjeđu te da toga dana budemo misionari Milosrđa i dopustimo da nas Bog iznenadi (prema PS 25, 6).
Naglašava se i potreba hodočašćenja u naša svetišta i u naše katedrale kada time započinjemo nešto novo.
Pater Christoph nas je više put potaknuo da ove Svete godine Milosrđa napravimo svoja iskustva Božanskog milosrđa kako bismo plivali u moru Božanskog milosrđa, jer samo tako možemo postati sposobni drugima svjedočiti. Milosrđe je dar, ono nadilazi pravdu, ne može se kupiti, zbog toga nam je potrebno otkupljenje i Otkupitelj! Ne moramo se osloniti samo na sebe, nego na milosrđe Božje. Drugi dan devetnice ocu Kentenichu (Životni put-devetnica, M. Kley) pokazuje nam kako ne moramo očajavati, nego priznati svoju malenost, svoju nemoć, biti dijete pred Bogom, razvijajuću svoje povjerenje u Očevo milosrđe, što budi njegovo smilovanje i darežljivost njegova srca. Molimo: Oče, tvoja mudrost izabire neznatne. Zato se smijem radovati i pjevati Magnificat, poput Marije!
Ona, naša Majka, uvijek nam je dolazila u susret pa jedan od takvih susreta bio je i ukazanje Gospe Guadalupske Indijancu Juan Diegu čije obraćanje i danas dira u srce svako njezino dijete:
Neka te ništa ne prestraši!
Neka te ništa ne pomuti!
Neka ništa ne zatamni tvoje lice, tvoje srce!
Ne boj se ni ove ni bilo koje druge bolesti,
ni jada ni boli!
Zar nisam ovdje ja Majka tvoja?
Zar nisi u mojoj sjeni, pod mojom zaštitom?
Nisam li ja zdenac tvoje radosti?
Zar nisi u naborima moga plašta,
u mojem naručju?
Treba li ti više od toga?
Majka Triput Divna nakon 25 godina je u Schönstattu počela djelovati kao Kraljica. Okrunjena je prvi put 10. 12. 1939. u Schönstattu. U Dachau, u logoru, Kraljica se doista proslavila. To vrijeme u Dachau se pokazalo kao najvrijednije vrijeme u cijeloj schönstattskoj povijesti. Križ i patnja su bili sastavni dio toga puta i pokazali su se kao veliki blagoslov. Križ progonstva u Ameriku bio je posebno blagoslovljen i tu je Kraljica pobijedila. 22. 10. 1965. ukinuti su svi dekreti protiv Schönstatta i otac Kentenich se mogao vratiti 24. 12. 1965. u Schönstatt.U nevoljama koje je otac Kentenich prošao, shvatio je sa svojim suradnicima i članovima da se upravo tada ta duhovna povezanost povećala i utvrdila.
Mjesec dana prije svoje smrti otac Kentenich je na Dan katolika uputio pismo Schönstattskoj obitelji tamo okupljenoj u kojem je stajala rečenica koja danas vrijedi i za sve nas:
S Marijom puni nade i sigurni u pobjedu u najnovije vrijeme!
Na putu prema krunjenju smijemo se pitati gdje i kako Marija smije meni i mojoj obitelji postati Kraljica i Pobjednica.
Zato razvijajmo jedno veliko djetinje povjerenje u Mariju, kako bi se Ona i u mome životu pokazala kao Kraljica i Pobjednica!
A kako je to u Hrvatskoj schönstattskoj obitelji?!
Kod osnutka HŠO – 2001. razmatrali smo pismo pape Ivana Pavla II. Na pragu trećeg tisućljeća, gdje je posebno naglašavao da ne možemo biti kao individue na putu, nego samo u zajedništvu. Isto tako je naglašavao da smo svi pozvani na put svetosti. Iz toga smo zaključili da je dugoročni program i ideal naše HŠO: SVETOST U ZAJEDNICI!
Ali to je zahtjevno, zato neka nas ne čude izazovi koji su sredstvo posvećenja i svetosti. To je velika škola za nas i Božji glas. Mi želimo napredovati, a ne ostati na mjestu, želimo rasti na putu svetosti kao zajednica. Svjesni smo da život mora imati izazove po kojima ćemo rasti, tako treba biti, to je naša zajednička škola u kojoj želimo zajedno učiti i napredovati.
Marija želi da budemo njezina zdrava, sretna, zrela i plemenita djeca. Jedna izreka kaže: „Plemenitost obvezuje!“
Majka Božja je naš dar, Bog nam daruje našu Majku i Kraljicu koja ima moć nad srcima ljudi.
Marija je veliki dar Božjeg milosrđa. Ona je kroz Božje milosrđe ostala netaknuta od istočnoga grijeha.
Isusovo i Marijino srce su jedini lijek za naše rastrgano srce. Zato Otac nebeski dopušta Mariji djelovati kao nikada prije. Zato se i mi povezujemo s tim cjelovitim pravim srcem naše Majke, koje može liječiti naše ranjeno srce.
Zato je Marija u Maloj Subotici Kraljica srca!
A kako je došlo do toga srca?
Naše zemljište je u velikom trokutu i u njemu je bilo lako upisati velik simbol srce. To smo konačno oblikovali čempresima. Jedno srednje srce se nalazi u kamenim pločicama ispred Svetišta. U samom Svetištu se nalazi jedno manje srce od puno crvenih papirnatih ružica.
Što je želja Kraljice srca?
Njezina želja je da dobije cijelo naše srce, jer samo tako može djelovati.
U našem životu često se spominju križ i patnja kao neke zaprjeke, no otac Kentenich je za to rekao da su križ i patnja želje nebeskog Oca za cijelim srcem njegova djeteta.
Kraljica srca želi da joj sve predamo, bez pridržaja bilo čega, da ne uvjetujemo našoj Kraljici naše predanje npr. riječima: „Sve možeš uzeti, ali to i to – ne diraj.“ Ona nam kaže: „Predaj upravo to meni.“
Primjer: netko kaže da postoji u njegovu životu osoba s kojom ne priča i ne može priječi preko nekih uvrjeda. Kraljica na to kaže: „Ali ja želim cijelo tvoje srce!“
Ono što bi ti mogao u tom smislu učiniti jest napraviti prvi korak pomirenja… Niz primjera mogli bismo navesti koji su možda sastavni dio naše svagdanice.
Otac Kentenich nam kazuje da su križ i patnja darovi na našem životnom putu…
U Maloj Subotici Kraljica pokazala je svoje majčinsko srce koje je veliko i spremno prihvatiti nas i kad smo prljavi. Njezino srce uvijek ima vremena za mene, pažljivo je, toplo. Marija je živa, prava majka koja se zauzima za mene, a ponekad je njezina želja da mi pomogne, veća nego moja.
U Švicarskoj postoji marijansko svetište Majke Milosrđa u Einsiedelnu, gdje benediktinci divno pjevaju Salve Regina (Zdravo Kraljice). Druga Marijina pjesma po učestalosti pjevanja jest Magnificat – Veliča duša moja Gospodina! Rado ju pjevamo kao dragu molitvu! To su dvije velike pjesme milosrđa koje želimo često pjevati ove godine!
Pater nam je prikazao porijeklo riječi -milosrđe- koje u hebrejskom ima dva izraza: prvi izraz je –hesed koji u sebi sadrži mušku formu milosrđa u smislu vjernosti Savezu, a drugi izraz je rachamin – (korijen tog izraza je u riječi „rehem“, što znači majčino krilo). To smo povezali sa značenjem da su majke posebni izraz Božanskog milosrđa, jer majčino milosrđe daje blagost, toplinu, njegu, zavičaj, nježnost, dodir, utjehu, ohrabrenje, prijaznost, smješak…
Kraljica srca nam daruje svoje srce i želi oblikovati moje srce da doista postane pravo majčinsko srce, srce poput naše Majke i Kraljice. Moje srce treba postati njezino svetište!
Pitali smo se kada je Marija Kraljica moga srca? Onda kada može i smije utjecati na moje odluke. Ona želi postati Kraljica naših odnosa. Za to joj trebamo dati vrijeme i zajedničke molitve.
Ona je Kraljica naših osjećaja: Ona osjeća našu sreću i tugu i želi liječiti i čistiti naše srce. Ona je Kraljica moga posjedovanja. Ona mi pokazuj e i neku nevolju, npr. kako raspolagati sa svojim novcem. Ona je i Kraljica tijela; pokazuje mi kako postati gospodar svoga tijela i svojih nagona, jela, pića, TV-a, mobitela… Ona bi nam rado pokazala kako da nam služe aparati, a ne mi njima. Ona će nam pomoći da budemo sretniji i vrjedniji. Njezino srce je moj lijek. Ona vidi i sve moje rane i želi ih izliječiti. Želi me voditi dalje, do zrelosti i svetosti.
Ovo Svetište želi postati kolijevka naše svetosti.
Također je rekao da je najveći dar Božjeg milosrđa svetost.
Marija je Kraljica apostola, Ona je apostolima izmolila Duha Svetoga i zato kažemo: Marijo, šalji nas, jer želimo biti tvoji apostoli i to – od srca do srca, tj. neposredno od osobe do osobe!
Samo zdravo srce može druge liječiti!
Na Nacionalnom susretu HŠO, prije dvije godine, rekli smo da bi za naše poslanje bilo dobro:
To je trajni program naše velike Obitelji!
U svojoj propovjedi, pater je ispričao doživljaj jedne Hrvatice koja je nakon sklapanja Saveza ljubavi posvjedočila kako sada živi s Marijom u svojoj svakodnevici… Poticajan primjer vrijedi podijeliti međusobno pa, evo, što ona svjedoči: svako jutro otkako je sklopila Savez ljubavi navikla se posvetiti našoj nebeskoj Majci i svjesno joj darovati nešto iz naše posvetne molitve. Tako je jedno jutro na poseban način posvetila Majci svoje ruke. Bilo je gotovo nevjerojatno kako su taj dan mnogi tražili njezinu pomoć pa tako i jedan mladić koji je bio na rubu samoubojstva. Razgovarala je s njim i umirila ga te mu pružila svoje ruke u znak podrške, na što je on ostao osupnut toplinom njezinih ruku: „Odakle imaš tako tople ruke?“ Tada je shvatila da to više nije ona, nego se Marija služi njome. Evo, kako možemo našoj Majci postati slični!
Slušali smo predavanje Ljubice i Josipa Škvorc kojima smo od srca zahvalili na svem trudu kojeg su uložili u nastanku našega Svetišta, kao i svima onima koji su ugradili svoje žrtve u njegove temelje.
Kao što je rekao naš utemeljitelj, zahvalnost treba biti naš temeljni stav stoga smo zajedno izmolili molitvu zahvale našoj Majci i Kraljici, jer bez nje ništa od ovoga blaga koje danas imamo, ne bismo imali.
PLIVAJMO U MORU BOŽJEG MILOSRĐA!
Pater Christoph nam je skrenuo pozornost na izabranje oruđa koje je i čast i radost, ali i izazov. Tko je posebno izabran taj se treba spremiti na posebno trpljenje. To često nije lako.
Jezgra našega trpljenja i radosti leži u Savezu ljubavi čija najveća osobina jest vjernost za koju se treba izboriti – svaki dan joj reći spremno – DA!
Marijin život je neprestano bio nesiguran i on nam je nepresušni primjer kako se živi vjernost savezu s Bogom. Naša Kraljica srca zato želi dobiti cijelo naše srce kako bi se lakše uhvatili u koštac s naravnim poteškoćama naše osobe i napredovali na putu samoodgoja i samoposvećenja.
Pater je cijelo vrijeme naglašavao da sve ovo što ovdje čujemo trebamo povezati sa svojim životom pa i ovu prezentaciju, jer ni u mome vlastitom životu Bog ništa manje nije prisutan. Upravo ova prezentacija je najbolji znak kako nas Bog pojedinačno i zajedno vodi. Zato trebamo više razvijati povjerenje u njegov plan ljubavi i mudrosti za svoj život. Svi smo mi na svoj način stavili ulog u temelje našeg Svetišta.
Do krunjenja Majke Triput Divne za Kraljicu srca ostalo je (10. siječnja) 223 dana.
Krunu kojom želimo kruniti našu Kraljicu temeljno već poznajemo, jer je to i dalje ista kruna kojom smo krunili MTA na oltaru u Slav. Brodu za Kraljicu HŠO s jednim bitnim izuzetkom, a to je veliko zlatno srce koje će biti na središnjem mjestu gdje je bila ugrađena kapelica. Umjesto bisera u ljiljanima sada će stajati crveni rubini.
Želimo darivati našu Kraljicu i materijalno (svojim doprinosima u zlatu i novcu), ali i duhovnim doprinosima kao što smo to i ranije činili: obećati dragoj Majci nešto što će me koštati i onda očekivati darežljivost njezina srca koje je za nas zaista veliko.
Pitali smo se što to znači nama osobno i našim obiteljima da je Kraljica i Pobjednica naša zvijezda vodilja? To bi trebalo značiti da za svoju Kraljicu nalazimo vrijeme i dajući joj u svome životu osobitu pažnju. Npr. posebno bdijemo nad svojim duhovnim dnevnim redom koji nam pomaže u kontroli rada na vlastitom srcu. Tako ćemo sve više živjeti s Bogom Ocem, Isusom Kristom, Majkom Marijom u svojoj svakodnevici. Otac Kentenich nam je govorio kako Bog nije samo Bog oltara i Sv. pisma, nego i naše svakodnevice. Primjer života oca Kentenicha primjer je kako Bog vodi kroz jedan život. Naš je utemeljitelj želio da promatramo Božji plan u svome osobnom životu, a posebno sada, u Godini milosrđa stoga želimo sami iskusiti i razmatrati ta iskustva Božjeg milosrđa. Zato je potrebno biti u tišini i slušati glas Božji. Ako to često činimo, otkrit ćemo puno više tragova živoga Boga u svome životu. Plivajmo u moru Božjeg milosrđa, često nas je pozivao na to naš pater Christoph, po riječima našeg utemeljitelja.
Kad govorimo o Kraljici, uvijek joj najprije trebamo zahvaliti na tolikim milostima i pomoći koje nam je ukazala, ali ne smijemo zaboraviti zahvaliti i svim suradnicima koji su doprinijeli njezinoj slavi. Mi želimo biti apostoli naše Kraljice!
O Bogu kao milosrdnom Ocu čujemo u Isusovoj priči o milosrdnom Ocu i izgubljenom sinu.
U središtu ove godine stoji Bog kao Otac! Zato, razgovarajmo s njime i poštujmo ga više no do sada!
Često molimo molitvu „Oče naš…“ ali to ima samo blijedi sjaj kada ne molimo cijelim srcem.
Otac Kentenich nam je puno puta govorio o Bogu kao Ocu.
8.prosinca 1965., kad je o. Kentenich bio u Rimu, tada je bio i završetak Drugog vatikanskog koncila. Otac Kentenich je rekao: „Očevi koncila su trebali nastaviti Koncil tamo gdje su ga završili, a to je bio govor o Božjoj slici.“
Kada se o. Kentenich vratio u Schönstatt donio je kao poklon sa sobom novu sliku Boga Oca i novu sliku Njegovog djeteta – a to smo mi!
Govorio je često o Bogu kao milosrdnom Ocu!
O Bogu kao milosrdnom Ocu govorili su u Starom zavjetu proroci (Izaija,… neki psalmi itd.). U Novom zavjetu susrećemo sliku dobrog Oca kao Dobrog Pastira, milosrdnog Samaritanca.
Isus nas uči moliti se Bogu Ocu, govori o praštanju…
Nebeski Otac od nas očekuje djetinji stav povjerenja, a ne učinak. U životu zemaljski naš otac ljubi ako nešto dobro napravimo, ali Bog otac nas ljubi bezuvjetno.
No, često nas opterećuje naša podsvjest pa se pitamo: Je li Otac zaista ima milosti za mene? Mi želimo vjerovati da Očevo milosrđe nadopunja njegovu pravednost.
Otac Kentenich je govorio da je temeljni zakon za svijet to da Bog čini sve iz ljubavi, kroz ljubav i za ljubav.
Slika Boga Oca je Očeva providnost koja se očituje u njegovom planu ljubavi i mudrosti za moj život.
Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš na nebesima – temeljna je poruka i poziv ove Svete godine milosrđa.
Bogu je dovoljna naša poniznost i kajanje da bi nam sve praštao.
Bog nam toliko toga daruje, a mi znamo tražiti od naših dužnika da plate koliko su dužni. Kada bi bili milosrdni jedni prema drugima (osobito kada ne bismo sudili i osuđivali jedni druge) život bi bio puno ljepši.
Spomenuli smo još jedan aspekt milosrđa – to je MARIJA! Ona je Majka milosrđa i ruka Božanskog milosrđa! Ona će nas približiti Bogu i zbog toga je naše Svetište mjesto milosrđa.
U ovoj Godini milosrđa nađimo vrijeme za razgovor s nebeskim Ocem, gradeći to toliko potrebno povjerenje u Boga kao Oca. Tko živi s Ocem živi opuštenije, radosnije, hrabrije, s više pouzdanja, zadovoljnije, nije više sam, ima put i cilj, ima jedan ODAKLE I KAMO.
Molimo Boga Oca za više povjerenja, za jednu novu sliku o njemu.
Podijelimo zajedno molitvu nebeskom Ocu našega utemeljitelja oca Josepha Kentenicha:
Moj Otac
Znam da si Ti moj Otac,
u čijoj sam ruci siguran;
neću pitati kamo me vodiš,
slijedit ću Te bezbrižan.
I daš li mi u ruku
moj život da ga krojim sam,
položit ću ga s djetinjim povjerenjem
natrag u Tvoj dlan.
Znam da si Ti moj Otac,
koji je sam svoga Sina predao,
Jedinorođenca, Svjetlo od Svjetla,
koji nam je u smrti život izvojevao.
Toliko si jako svijet ljubio!
Zar ću još oklijevati, strahovati?
I povedeš li me mračnom stazom,
o, Gospode, da, želim se odvažiti.
Znam da si Ti moj Otac,
koji mi je za pomoćnicu dao majku,
Majku Triput Divnu,
da hodim držeći je za ruku.
I tiho govorim poput Marije:
Gospodine, Tvoja me ljubav neće nikada iznevjeriti.
Tvoja volja neka se na meni ispuni, Gospodine,
želim ono što si Ti odredio.
Zaista, nitko na ovome svijetu ne bi bio ateist ako bi doživio i upoznao Božju ljubav.
Sveti otac Franjo nas uči da trebamo ići na rubove života da bismo drugima posvjedočili Božju ljubav, no prije toga je moramo sami iskusiti prepoznavajući tragove Božje ljubavi i milosrđa u svome životu.
Evo još jedne molitve Bogu Ocu sestre Eugenije Elizabete Ravasio (sestra Eugenia Elisabetta Ravasio) koja je 1932. u Francuskoj dobila poruku samog nebeskog Oca:
BOG JE MOJ OTAC
Oče moj koji jesi na nebesima, kako je slatka i ugodna spoznaja da si Ti moj otac i da sam ja Tvoje dijete.
I, kada je nebo moje duše tmurno i kada je moj križ najteži, najviše osjećam potrebu da Ti ponavljam: Oče, vjerujem u Tvoju Ljubav prema meni!
Da, vjerujem da si Ti moj Otac u svakom času života, i da sam ja Tvoje dijete!
Vjerujem da me ljubiš beskrajnom ljubavlju!
Vjerujem da bdiješ nadamnom danju i noću, i da ni vlas sa moje glave ne pada bez Tvojega dopuštenja!
Vjerujem da, Sveznajući, znadeš bolje od mene što je korisno za mene.
Vjerujem da, Svemogući, možeš izvući dobro čak i iz zla.
Vjerujem da, beskrajno Dobri, činiš da sve služi na korist onima koji Te ljube; čak i pod rukama koje udaraju, ja ljubim Tvoju ruku koja liječi!
Vjerujem…, ali uvećaj u meni vjeru, ufanje i ljubav!
Nauči me da uvijek uzimam Tvoju Ljubav kao vodiča u svakom događaju mojega života.
Nauči me da Ti se prepustim poput djeteta u majčinom naručju.
Oče, Ti sve vidiš, Ti sve znaš, Ti me poznaješ bolje nego što ja poznajem sebe: Ti možeš sve i Ti me ljubiš!
Oče moj, jer Ti želiš da se uvijek utječemo Tebi, eto te s povjerenjem ištem, s Isusom i Marijom ……. (moliti željenu milost).
Na tu nakanu, sjedinjujući se njihovim Presvetim Srcima prikazujem ti sve svoje molitve, svoje žrtve i svoja mrtvljenja (odricanja) (1).
Daj mi Svjetlo, Milost i Snagu Duha Svetoga.
Utvrdi me u tom Duhu na način da Ga nikada ne izgubim, niti Mu se odupirem, i da On nikada ne oslabi u meni.
Oče moj, ištem Te u ime Isusa, Tvoga Sina! A Ti, Isuse, otvori Svoje Srce i stavi u Nj moje, i sa Srcem Marijinim prikaži ga našem Božanskom Ocu!
Oče Božanski, prizovi k Sebi sve ljude. Cijeli svijet neka proglašuje Tvoju Očinsku Dobrotu i Tvoje Božansko Milosrđe!
Budi mi blag, Oče, i čuvaj me uvijek kao zjenicu svoga oka. Učini da budem uvijek dostojno Tvoje dijete: budi mi milostiv!
Božanski Oče, slatka nado naših duša,
Budi priznat, čašćen i ljubljen od svih ljudi!
Božanski Oče, neizmjerno dobro, koje se izlijevaš na sve narode,
Budi priznat, čašćen i ljubljen od svih ljudi!
Božanski Oče, roso dobročinstva nad ljudskim rodom,
Budi priznat, čašćen i ljubljen od svih ljudi!
Želimo činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa! Spomenimo ih!
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
Sedam duhovnih djela milosrđa:
Ove godine se želimo truditi BITI ORUĐE I SLIKA Božanskog milosrđa – malo više vježbajući spomenuta djela milosrđa (bl. Majka Terezija izvanredno dobro ih je živjela nama za primjer!).
Pater Christoph se još jedanput osvrnuo na značenje Svetih vrata kroz koja dolazimo do iskustva Božanskog milosrđa, iznova započinjemo život s Bogom, skidajući starog čovjeka i oblačeći novoga (u ispovijedi!). Također nas je podsjetio na dar Sv. Oca ove godine, a to je milost potpunog oprosta na određenim mjestima i pod određenim uvjetima. Također su ove godine na osobit način važna hodočašća, kao simbol našeg hoda kroz život te nas je stoga pozvao na mjesečna Slavlja saveza u Maloj Subotici, što ih organizira Zagrebačka obitelj, onda hodočašće majki 1.5. (Mala Subotica) i 8.5. (Ivanovci), pa hodočašće obitelji 19.6. (Mala Subotica), a potom središnji događaj naše velike Obitelji 20.8. u Maloj Subotici, kada ćemo okruniti Mariju Kraljicom srca u našem Svetištu. Pozvao je i sve voditelje na Nacionalni susret voditelja lokalnih zajednica, liga i projekata (12.3. u Ivanovcima).
Na kraju nam je stavio na srce da mi trebamo svojim životom biti izraz Božanskog milosrđa u sredini u kojoj živimo. A najveća želja naše Majke i Kraljice srca je da se ujedinimo u ljubavi kao njezina ljubljena djeca i njezina oruđa