Uobičajeno, kao i svakog mjeseca, 18. kolovoza došli smo u Svetište kako bismo proslavili Dan saveza. Sv. Misu, s početkom u 18 sati, predvodio je vlč. Josip Martinović u mjestu gdje je i sagrađeno naše drugo Svetište u Ivanovcima. Bogu hvala, Svetište se i dalje izgrađuje sve dok ne poprimi završni oblik, kako je u projektima i zamišljeno.
U same temelje ovog Svetišta, jedan od zaglavnih kamenčića ugradio je i vlč. Martinović. No, nije tu stao već je i dalje bio aktivan u oblikovanju aktivnosti služeći sv. Mise u Svetištu, a svojim je dobrim djelima i molitvama svima nama pružao dragocjene trenutke duhovnog obogaćenja.
Ovoga puta, sv. Misa je bila znatno svečanija jer su čitači, inače članovi KUD-a „Šokadija“ iz Ivanovaca, bili odjeveni u prekrasne narodne nošnje „belih sela“, a nakon sv. Mise je uslijedilo Slavlje saveza. Svi nazočni u Svetištu zračili su nekom posebnom toplinom u zajedničkim molitvama i nekako glasnijim pjesmama na usnama. Tako je teklo naše slavlje, a s klanjanjem pred Presvetim i prekrasnom pjesmom „Zdravo Djevo“ je završilo.
Uslijedili su pozdravi i zahvale našem dragom vlč. Martinoviću jer je upravo ovo bila njegova zadnja sv. Misa kao dugogodišnjeg župnika u župi Harkanovci, kojoj pripada i filijala Ivanovci s našim Svetištem. On odlazi u zasluženu mirovinu u Dom umirovljenih svećenika u Đakovo. Bio je s nama šenštatovcima od samih početaka, tj. od 2009. godine kada nam je otvorio vrata dobrodošlice s puno razumijevanja, dobrote prožete skromnošću i uz mnogo zajedničkih molitava.
U nizu zahvala, koje su uslijedile, predsjednica KUD-a „Šokadija”, gđa Mirjana Gradinjan i dopredsjednik gospodin Miroslav Varžić uručili su mu prigodne poklone riječima: “Hvala Vam naš dobri oče!”.
Na kraju, gđa Snježana Tolić, koordinatorica Svetišta, pročitala je pozdravno pismo patera Christopha Horna, koje je za ovu prigodu uputio vlč. Martinoviću.
Uz zajedničku pjesmu: „Najljepše riječi” uputili smo se k izlazu, a vani nas je dočekala pjesma i miris dima od paljenja ceduljica „Milosnog kapitala” te pripremljeni stol sa skromnom prigodnom ponudom kolača i sokova, a uslijedilo je i nekoliko zajedničkih fotografija s vlč. Josipom za uspomenu i njemu i nama, te njegovo obećanje: “Često ću iz svog umirovljeničkog života doći u ovo Svetište. Hvala Vam svima! Zbogom!”
Ana Sršić
