Od samog početka koronapandemije suočavamo se s novonastalim otežanim prilikama, s nevoljama i kušnjama našega vremena, pouzdajući se u Nebeskog Oca i u zagovor Majke Božje, Kraljice duhovnog i tjelesnog zdravlja. Budućost je i dalje nesigurna, stoga se uvijek iznova želimo – upravo i u vrijeme našeg „Duhovnog bdjenja“ skloniti pod plašt Majke Božje. Zbog toga vas pozivam da zajedno promotrimo slijedeće strofe „Molitve u nevolji“, koju je otac Kentenich spjevao u koncentracijskom logoru Dachau.
Po božanskog Oca mudrim planovima
trebala je Zemlja suzna bit’ dolina,
preobrazbe sunce dok je ne obasja,
da odsjajem blagim toplog Neba zasja.
Ova molitva želi nas poučiti kako se pravilno postaviti prema nevolji. Čovjek je sklon tome da brzo kaže: „Maknimo to. Nevolje uopće ne bi smjele postojati!“ U ovoj kitici otac Kentenich se odvažio predočiti nam jednu drugačiju misao. Tko realno pogleda svijet, mora vidjeti: na ovoj zemlji ima i uvijek će biti nevolje i patnje. Sigurno, to nija bila prvotna Božja zamisao, no svakako njegova reakcija na ljudsku krivicu i grijeh, kako nam to pojašnjava pripovijest o progonu iz raja. Zbog ljudskog grijeha zemlja je postala dolinom suza. U „Zdravo Kraljice“ spominje se ta „suzna dolina“. Pavao govori o stvorenju, koje „uzdiše i trpi porođajne boli“ (Rim 8, 22). No, to stvorenje i njegova patnja su, prema Pavlu, obavijene Božjom ljubavlju (usp. Rim 8, 31-39). Dakle, postoji mudri Božji plan pun ljubavi (redak 1). I možemo poći od kršćanske nade, da nevolja i suzna dolina neće imati zadnju riječ. Božji plan i ideja stvaranja usmjereni su na novo stvaranje i novu zemlju. Na kraju će sâm Bog „obrisati sve suze s njihovih očiju“ (Otk 7, 17). Doći će dan kada će stvorenju izaći blistavo „preobrazbe sunce“ (redak 3). Pavao ovako kaže: „Uvjeren sam da patnje sadašnjeg vremena nisu ništa u usporedbi s divotom koja se na nama treba objaviti“ (Rim 8, 18). Nova zemlja jednom će moći odražavati blaženu radost Nebesa. To su misli koje nam prikazuje Apokalipsa u viziji novog neba i nove zemlje (usp. Otk).
Dano Ti je po Tvom ljubljenome Sinu
da nam opet vratiš života puninu;
od nevoljâ da nas braniš neprestano,
na spas da ih nama ublažuješ stalno.
Usred te suzne doline Marija za nas ima spasonosni utjecaj i značenje. Ta uloga joj je „dana“ (redak 1). Koncil to izražava ovako: „Jer sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice na ljude ne nastaje iz neke nužde, nego iz Božje dobrohotnosti, te izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu posredništvu, potpuno zavisi od njega i iz njega crpe svu snagu“ (Lumen gentium 60). Njezina pomoć u prvom redu teži za tim, „da nam opet vratiš života puninu“ (redak 2). Koncil veli: „Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga Ocu prikazala, i sa svojim Sinom, dok je na križu umirao, trpjela, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala majkom u redu milosti“ (Lumen gentium 61). Njezino nastojanje „da obnovi vrhunaravni život duša“ ne može zanemariti činjenicu da patimo od posljedica grijeha koji može iznova ugroziti spas: na primjer patnja koju ne mogu svladati; nevolja koja nadilazi moje snage i zatvara me prema Bogu. Povjerenje ljudi i cjelokupne Crkve ide dalje, kako to Koncil i izjavljuje: „Materinskom ljubavlju brine se za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu“ (Lumen gentium 62).
Naš otac i utemeljitelj njezinu pomoć i majčinsku brigu opisuje u tri pojma: Dano joj je, zajedno sa svojim Sinom mnoge zemaljske nevolje odvratiti od nas (redak 3), „ublažiti ih“ i oblikovati ih nama „na spas“ (redak 4).
Daj da srce Tvoje rasprostre se danas,
gdje god sile mraka ustreme se na nas.
Očituj nam jakost, dobrostiva Mati,
pomoćnice Božja, raskošno nam cvati!
Ovo je djetinja molba, kojom se otac Kentenich u ovoj kitici obraća Mariji i apelira na njezino majčinsko srce (redak 1). Tȁ, to je srce puno ljubavi i brige za njezinu djecu, i rado bi tu ljubav ostvarila, i to upravo sada, kada je nevolja njezinih tako velika. Marijino srce ovdje je suprotnost i protuteža svim đavolskim silama. Sada, kad su te sile tako moćne (u koncentracijskom logoru), neka očituje svoju moć i dobrotu (redak 3). Ovaj redak podsjeća na poznatu molitvu: „Na tvojoj moći i dobroti gradim.“ Marijina moć i dobrota neka se objave u potpunosti, postanu sasvim očite i pokažu se u punom cvatu (redak 4). Tu se još jednom naglašava da je Marijina pomoć uvijek povezana sa Sinom – ona je Pomoćnica Kristova u njegovom cjelokupnom djelu Otkupljenja.
Neka se i u našim sadašnjim nevoljama pokaže kao moćna i dobrostiva Majka, Kraljica i Pobjednica.
Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 412-415.
