Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.
Bog u pelenama – znak beskrajnog milosrđa
Da; kako izgleda slika Božja koja nam svijetli iz jaslica? Bog u pelenama! Tu se Bog objavljuje kao Bog jedne nedokučive božansko-milosrdne ljubavi, kao Bog nevjerojatne božanske, ponizne ljubavi i krajnje neshvatljivo mudre božanske ljubavi.
Što bi nam to do u pojedinosti trebalo reći? Gledamo u jaslice: dokaz beskrajno milosrdne Božje ljubavi. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana uvijek smo iznova viđali i crtali sliku, Božju sliku. Tu stoji pred nama, Bog, apsolutni Gospodar, suvereni Gospodar, nezaobilazni Gospodar u svjetskoj povijesti i u povijesti spasenja, prvenstveno u činu spasenja. A sada? Suprotno! Ovo je Bog beskonačno milosrdne ljubavi.
O milosrdnoj ljubavi govorimo onda kada se radi o nezasluženoj ljubavi. Je li čovječanstvo zaslužilo ljubav vječnog Boga u pelenama, je li čovjek zaslužio ovu ljubav? Drsko je dobacio rukavicu vječnome Bogu, drsko počinio grijeh, uvrijedio Boga, uvrijedio beskonačnog Boga. A posljedica? Vrata neba su se zatvorila. A Bog je zahtijevao beskonačnu zadovoljštinu, odnosno zadovoljštinu koju samo beskonačni Bog može pružiti .
Et Verbum caro factum est (I Riječ je tijelom postala). Milosrđe Božje je, eto, pokrenulo jedinorođenoga Sina Božjega da napusti sjaj neba i da se spusti na zemlju kako bi ovdje svojom Mukom, svojim Utjelovljenjem, svojom ljudskom naravi sposobnom za trpljenje takoreći pribio grijeh na križ.
Vječni Bog očekuje beskonačno veličanje, beskonačnu zadovoljštinu. Tako se može protumačiti pjesma hvale koju anđeli pjevaju iznad livada onoga vremena: Gloria in excelsis Deo! ( Slava Bogu na visini ! )Da, čast, slava, beskrajna čast! Ako mi zato povezujemo vlastiti križ i patnju sa Spasiteljevim križem i patnjom, onda možemo biti sigurni i uvjereni da vječnom Bogu time iskazujemo beskonačnu čast u Kristu i s Kristom.
Ljubav koju nam ovdje pokazuje Bogočovjek – Bog u pelenama – iznimno je velika, ponizna ljubav. Ne radi se samo o tome da on pruzima ljudsku narav, dakle ostavlja slavu neba, postaje čovjekom. Et Verbum caro factum est! On preuzima ljudsku narav koja pati. Znat će patiti, moći će patiti. Uzima jednu krajnje bespomoćnu ljudsku narav, narav djeteta. I znamo da to ne traje dugo, čak će poprimiti oblik kruha. Et Exinanivit semetipsum (sam sebe ponizi) – tako čujemo apostola Pavla kako sažeto kaže -, sam je sebe oplijenio, ponizio se do krajnjih granica (Fil 2,7). Ponizna ljubav.
I s tom ljudskom naravi, trpećom, bespomoćnom naravi kušao je sve situacije koje ljudska narav do kraja vremena bude smjela i morala iskusiti. Iza toga stoji veliki zakon: ono što se od ljudske naravi Bogočovjeka ne primi, nije primilo, to neće biti otkupljeno.
A učinak ovog beskrajnog poniženja, učinak ove beskrajne poniznosti? Bog u pelenama, a kasnije Bog na križu.
Iz: J. Kentenich, Propovijed na Svetu noć, 25.12.1963.
U: J. Kentenich, Bog u pelenama. Propovijed Svete noći (Gott in den Windeln. Predigt zur Heiligen Nacht), Milwaukee 25.12.1963.
U: ibid., Živjeti od vjere. Propovijedi u Milwaukeeju (Aus dem Glauben leben. Predigten in Milwaukee), svezak 11, Valendar – Schönstatt 1979., str.37-39
