08.07.2019. u našem svetištu Kraljice srca proslavili smo na svečani način 109. obljetnicu ređenja našeg oca i utemeljitelja J. Kentenicha.
Budući da je bilo loše vrijeme i padala je kiša, zbog većeg broja vjernika, sveta Misa je slavljena u dvorani Hodočasničkoga doma.
Okupili smo se mi, članovi Međimurskih zajednica, ali i članovi zajednica koji su sudjelovali u cjelonoćnom klanjanju pred Presvetim. Članovi zajednice „Totus Tuus“ pjevali su i svirali, te time dali svoj doprinos našem zajedništvu.
Misu je vodio mladi svećenik Hrvoje Damiš koji je u službi kapelana u Prelogu. Vel. Hrvoje u propovijedi je tumačio Božju riječ na doista poseban i „snažan“ način. U prvome čitanju slušali smo kako je Jakov usnuo san u kojem je vidio ljestve koje sežu od tla, pa sve do neba. Vel. Hrvoje nam je rekao kako se Bog objavljuje čovjeku u svakoj situaciji, ne samo onda kada je čovjek dobar, nego još više, kada čovjek sagriješi, jer znamo da je Jakov prevario svoga brata Ezava. Ljestve koje je Jakov vidio u snu, možemo na neki način i mi duhovnim očima vidjeti prilikom svake sv. Euharistije. Kada se Bog spušta po nedostojnim rukama svećenika na oltar i kada ga primamo u naša srca, kada ga blagujemo.
U evanđelju smo slušali kako je Isus izliječio bolesnu ženu koja je 12 godina krvarila. Ona je ozdravila po svojoj vjeri jer je duboko i cijelim srcem vjerovala kako će ju samo dodir Isusovih skuta ozdraviti. U tom istom evanđelju slušali smo kako je Isus povratio u život mladu djevojčicu koja je već preminula. Nju je Isus ozdravio po vjeri njezina oca..
Vel. Hrvoje je ukazao na to kako vjera ima moć u svakoj situaciji, bilo da molimo za sebe, ili kada molimo za druge. Vjera je potrebna u našoj svakidašnjici, u svim prilikama i situacijama. Isus čini velike stvari upravo po našoj vjeri.
Na kraju sv. Mise, posebno nas je dirnulo kako je vel. Hrvoje svima prisutnima zahvalio, on nama, da smo se odazvali Božjem pozivu da budemo tu, da budemo na sv. Misi, zahvalio se i za cjelonoćno klanjanje te svakom suradniku koji radi za naše Svetište.
Na kraju svete Mise, ostali smo svi još na zajedničkom druženju, okrepljujući se finim slasticama i pićem.
Kada smo sa strane promatrali ovo zajedništvo, nismo mogli ne primjetiti kako nas je otac Kentenich opet sve povezao. Baš poput pravoga oca. Imamo svi toliko toga učiti jedni od drugih. Više zajednica pod okriljem naše Majke Triput Divne! Više zajednica u svetištu Kraljice srca! To pokazuje da je Ona za SVE tu i da sve nas želi odgajati…
Jedinstvo u različitosti – to smo iskusili ovih dana … i to nam pokazuje kada nastavljamo ići upravo tim i takvim putem, polako ćemo ostvariti naše geslo: „ JEDNO SRCE U OCU“!
Ivana Mikac Dodlek
