Tvoje Svetište naš je Betlehem

Tvoje Svetište naš je Betlehem

 

Za nekoliko dana ćemo stupiti u Došašće te time u novu Crkvenu godinu. Mi se pripremamo na slavlje rođenja Krista, našega Spasitelja. S Ivanom Krstiteljem želimo mu pripremiti put. Prije svega želimo ga iznova prizvati kroz našu čežnju, kao Marija i u Mariji, u naš svijet.

Tako mogu sati našega duhovnog bdijenja biti sati čežnje i ljubavi u kojima ćemo ponuditi Spasitelju svetište našega srca kao jaslice. Želimo ga također zamoliti da učini naše Svetište u Maloj Subotici i novonastalo Svetište u Ivanovcima novim Betlehemom u kojem će On biti ponovno rođen na zagovor Majke Božje za naše vrijeme.

Neka nas pritom potaknu misli oca Kentenicha iz Jutarnje pohvale (3 sata) Schönstattskog oficija:

Tvoje Svetište je naš Betlehem,

izlazak Sunca u njemu Bogu je mio.

U pohvalama otac Kentenich povezuje betlehemski događaj (Mt 2; Lk 2) s izlaskom sunca. Njegova formulacija približava misao da se u Betlehemu pojavljuje Krist kao sunce na Očevo zadovoljstvo. Svetište Majke Božje postaje mjestom i kulisom gdje Betlehem postaje nazočnim.

Djevičanski čista, Boga rodila si Ti;

on Te je za Zaručnicu i Majku htio izabrati,

tvoja divna plodnost dade

cijelom svijetu Sunce pravde.

Prva kitica smjera na događaj rođenja našega Gospodina od Djevice Marije. Dok mi gledamo nju i njezinu tajnu, obasjava nas Krist kao onaj koji zaista jest. Tajna njezina djevičanstva daje nam naslutiti (ne shvatiti) njegovo nadljudsko podrijetlo. On je Najveći koji ju je prije svih vjekova i drugačije od svakog djeteta odabrao „za Zaručnicu i Majku“ (drugi redak). O kojega se to djeteta  majci može govoriti kao o Njegovoj Majci? Našem utemeljitelju je bilo važno da se Marija shvati kao „Zaručnica i Majka“. To je zvanje, njezino Bogom dano dvojno određenje za Isusa. Neke marijanske slike pokušavaju slikom predstaviti tu istinu tako da se rabe zaručnički simboli (npr. prsten, Marijin vrt).

Polazeći od djevičanskog poroda otac Kentenich govori o „predivnoj Marijinoj plodnosti“ (treći redak). Stari zavjet poznaje Bogom danu plodnost u neočekivanim situacijama kao što je visoka starost ili dugogodišnja neplodnost žene. Još nevjerojatnija, posve nemoguća i divnija mora biti plodnost djevice koja ne poznaje muža, kao što svjedoči Pismo (Mt 1, 18-23). Božje djelovanje i njegove mogućnosti trebaju nam biti stavljene pred oči. Marijina plodnost nadaleko nadilazi ono što može stvoriti čovjek. Jer njezino je dijete „sunce pravde“ (četvrti redak). Jednom se riječju, prema proroku Malahiji (Mal 3,20), govori o Isusu kao o Božjem svjetlu koje donosi spasenje i pravednost. Zaista, to je divna plodnost. Plod pokazuje samog Boga! To dijete je „Bog od Boga, svjetlo od svjetla“ (Simbol vjere). Jutarnja zora ne donosi sunce i svjetlo, već je cijelo njezino svjetlo i njezina djevičanska ljepota ispred sunca.

Milostivo si Schönstatt podigla

da naše vrijeme vječno svjetlo ugleda;

kao nositeljica Krista, od Boga poslana,

iz njega želiš u mračni svijet na putovanja.

Druga kitica želi ponovno prenijeti horu biblijskog događaja na Schönstatt i tamo ga ugledati aktualno ostvarenog. Kao što je Marija smjela donijeti porodom Gospodina svjetlo na svijet i to je započelo u Betlehemu, tako bi trebalo također i danas iz Schönstatta biti nanovo dostupno vječno svjetlo našega vremena i biti vidljivo. Mi živimo u vremenu u kojem očito teško pada zapaziti Boga i Božje. Mnogi govore o Božjoj pomrčini našega stoljeća, ali samo malo njih govori o „vječnom svjetlu“ na Isusovu licu, a još manje o licu stvaranja. U ovoj kitici dolazi ponovno do izražaja uvjerenje oca Kentenicha da će Schönstatt odigrati odlučujuću ulogu za budućnost vjere. Marija će povući iz Schönstatta kao „Bogom poslana Kristova Nositeljica“ (treći redak) mračan svijet. Njezino je poslanje i zadaća da svijetu donese Krista, da ga unese u naše vrijeme. Molimo za to da Schönstatt zaista uđe u povijest Crkve kao mjesto iz kojega izlazi odlučujuća, osjetljiva inicijativa evangelizacije i kristijanizacije modernog svijeta.

Kličući ugradi u dušu moju Gospodina,

da i ja kao i Ti u potpunosti budem slika njegova;

dopusti mi, za naše vrijeme nositi Krista,

da ono u punom sjaju sunčevu blista.

Kristovo rođenje trebalo bi se konačno ponoviti posve osobno u pojedincu, trebalo bi se dogoditi u meni. Marija bi trebala činiti u meni ono što odgovara njezinom poslanju u događaju spasenja: „Kličući ugradi u dušu moju Gospodina“ (prvi redak). Želim da mi ona podari Isusa. To je put koji je Bog odabrao. Nije li to nadasve ljubazan put! Kada mi Marija daruje Krista, titra njezina radost, njezino klicanje, njezin Magnificat. Želim da me to dotakne jer mi upravo to pomaže da prihvatim i  iznova dolično primim Krista. Taj susret mora imati za posljedicu: „da i ja kao i Ti u potpunosti budem slika njegova“ (drugi redak). Ovdje se upućuje na veliki cilj sličnosti s Kristom kao što to predstavlja sveti Pavao prvim kršćanima (usp. Rim 5,7; Ef 5,25). Marija je tu sličnost u cijelosti postigla. Ona nam želi pomoći da Krist dobije svoje obličje u nama. Kao što je ona, tako i mi smijemo biti nositelji Krista. Pritom se ne radi samo o sreći individualne pobožnosti. Duhovna pričest je više nego vježba pobožnosti za vlastito usavršavanje. U ovoj kitici ona je posve usmjerena na poslanje za svijet ovdje i danas: „za naše vrijeme nositi Krista, da ono u punom sjaju sunčevu blista“ (treći i četvrti redak). Time se još jednom aludira na izlazak sunca i na nadu koju obećava izlazeće sunce.

Neka puno ljudi doživi naše Svetište kao Betlehem u kojem se iznova događa čudo Svete noći za naše vrijeme.

(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 175.-178.)

—-

Slika: Jaslice u Prasvetištu

Aktualno i važno