SLUŽI SE NAMA PO SVOJOJ VOLJI

SLUŽI SE NAMA PO SVOJOJ VOLJI

 

SLUŽI SE NAMA PO SVOJOJ VOLJI

Samo još nekoliko tjedana i mi ćemo smjeti slaviti posvetu našeg drugog hrvatskog Svetišta u Ivanovcima. Božja je providnost tako htjela da se ta posveta održi upravo na dan kada slavimo zlatni jubilej odlaska u vječnost našega oca i utemeljitelja. Tako je ovo novo Svetište naš poseban dar njemu.S time se povezuje naša spremnost da nosimo u budućnost njegovo djelo kao nova generacija utemeljitelja. Obje kitice iz Jutarnje molitve, koju je otac Kentenich napisao u Dachauu, mogu nam dati u tome važne poticaje.

Služi se nama po volji svojoj.
Kroz Schönstatt neka u Crkvi tvojoj
hvalospjev zvonki svuda se čuje,
do trona Tvoga odjekuje.

Nakon što je molitelj pogledao u prethodnim kiticama u zahvalnosti na Božje djelovanje, dolazi novi korak moljenja. Riječ je o koraku spremnosti za Božju volju. Otac Kentenich rado naziva taj korak „bjanko punomoć“. Znamo kakva je funkcija bjanko čeka koga nekome izdajem. Potpisala sam, a drugi smije napisati što želi. Taj postupak postaje slikom našega izjašnjenja spremnosti prema Bogu. U objema ovim kiticama otac Kentenich uči nas izraziti spremnost u molitvi.

„Služi se nama po volji svojoj“ (1. redak). Bog se smije sa mnom služiti. Ta molitva može probuditi u nama dva suprotna osjećaja: primjerice, zabrinutost zbog toga što možemo biti iskorišteni. Ili se može probuditi u nama tiha radost radi toga što doista smijemo služiti Bogu za nešto što On želi. To nije pred svijetom samo po sebi razumljivo.

Spremnost ima, u smislu ove kitice, očito najprije apostolsko usmjerenje (2. – 4. redak). Riječ je o životu za Crkvu, za rastuću, živu Crkvu. Pri tome se zasigurno ne misli samo na Crkvu od kamenja. Riječ je o Crkvi u jednini, a pritom je Crkva izrečena u najvišem ispunjenju, što ističe hvalospjev Bogu: neka „hvalospjev … do trona Tvoga odjekuje.“

Bilo da na rad nas zoveš
ili nam križ, bol, nevolju šalješ,
bilo da nas uspjeh ili neuspjeh prati,
bezbrižno Tvoju ćemo ljubav naviještati.

U drugoj kitici molitve bjanko punomoći radi se o tome da se prepozna ta spremnost. Ovdje se pokazuje da za apostolat postoje dvije mogućnosti koje međusobno odudaraju. To je spremnost na rad, na apostolsko uključivanje (1. redak ). Tu je, također, spremnost na „križ, bol, nevolju“ (2. redak). To je nesvjesni prinos u žrtvi na način da se upravo više ne može djelovati. Oboje može Bog htjeti od mene. Mogu li dragovoljno moliti za to? Otac Kentenich očito želi da se svako jutro postavimo pred Boga da smo za sve to spremni.

Nadalje, on također prepoznaje daljnje spremnosti na uspjeh ili neuspjeh. Tko ne bi htio biti uspješan i doživjeti da njegov ulog nešto donose? Jesam li spremna na uključivanje svih snaga, iako se ne vidi uspjeh? „Uspjeh“ nije ime Boga. Jedno mora ostati i to je iskaznica za življenu i nošenu spremnost pred Bogom u smislu bjanko punomoći: „Tvoju ćemo ljubav naviještati“ (4. redak).

Iz te molitve koja je nastala u koncentracijskom logoru odjekuje ono za što se otac Kentenich sam na svom putu u tom pravcu morao boriti. Dana 18. listopada 1944. napisao je molitvu u zatvoru: „Želiš li moj posao: Adsum. Želiš li lagano iskrvarenje svih duševnih snaga: Adsum. Želiš li moju smrt: Adsum.“ Osim toga, ta molitva završava ljubavlju: „Ali pobrini se za to da sve koje si mi dao ljube Spasitelja, da uče za njega živjeti i umirati.“ Ovdje uči moliti onaj koji je prožet spremnošću na sve izazove svojega života.

„Prava molitva počinje tamo gdje se traži Božja volja“, napisao je Carlo Carretto u svojim duhovnim pismima iz pustinje (C. Carretto, Wo der Dornbusch brennt / Gdje gori trnov grm, str. 47.). To neka izoštri naš sluh za to da se u školi molitve našega oca i utemeljitelja radi o tome da od samog početka otvorimo sebe Božjoj volji. Ono što se moleći ovdje uvježbava, to je u području djelovanja sveta indiferencija, kao što je sv. Ignacije htio usaditi i posredovati svojoj zajednici po duhovnim vježbama. Ne htjeti ništa drugo voljeti, nego to što Bog u svojoj ljubavi hoće! U toj spremnosti i raspoloživosti za Božje želje i volju vrijedi urastati i prostirati se.

(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, s. 26.-28.)

Aktualno i važno