Schönstattska svetišta – otoci milosrđa / listopad 2016.

Schönstattska svetišta – otoci milosrđa / listopad 2016.

 

Naša je kapelica katedrala ljubavi za naše današnje vrijeme. Na njezinim se zidovima treba slomiti patnja današnjeg ljudskog roda. U njezinoj unutrašnjosti na jedinstven način stanuje Božja ljubav i ljubav duša. U njezinom miru i najispaćenije srce postaje mirno jer je kod Oca i Majke. – J. Kentenich

Umjetnici u gladovanju koji su pod ograničenjem (limitom)

„Ako malo pogledate današnje vrijeme, tada ćete uočiti: postoje milijuni ljudi koji su vjernici ljubavi, koji čekaju i čekaju na ljubav koja će im biti poklonjena. Razumijete li izraz „vjernici ljubavi“?

To su umjetnici gladovanja na području ljubavi, vjernici ili umjetnici u gladovanju“, kako otac Kentenich već pedesetih godina opisuje situaciju. Danas je to još surovije. Čovjek koji je jako izgladnio u svojoj ljubavnoj gladi, duševno dospijeva ispod egzistencijalnog minimuma. „Minimum“ je naslov knjige novinara Franka Schirrmacher-a. Ona istražuje značenje obitelji za preživljavanje društva. Njegova poruka: obitelj je minimalni element, nešto čega se čovjek ne smije odreći ukoliko naša kultura želi imati budućnost. Obitelj čini društvo otpornim prema katastrofama jer kada uistinu dođe do katastrofa, budućnost leži opet u obiteljima koje imaju snage izgraditi novu, bolju kulturu.

Razlog tome je u posebnoj vrsti „socijalne pravde“koja vrijedi u jednoj zdravoj obitelji. O tome govori priča pod nazivom:

Majčin račun

Jedan je mali dječak imao ideju da svojoj majci napiše račun za sve što joj je pomagao u zadnje vrijeme: triput išao u trgovinu, iznosi četiri eura, dva puta prao suđe, dva eura itd. Majka mu za to nije dala novac, nego „ svoj račun“: toliko i toliko sati bdjela kad si imao visoku temperaturu, to i to često kuhala, krpala rupe na odjeći itd. Mnogo je toga nabrojila, ali kod svake ove stavke stajalo je: „Ništa“ tako da je konačan iznos računa bio „ništa“.

Ljubav ne računa, nego daje obilato onoliko koliko drugi treba. Ovu vrstu “pravde“ poklanja Bog Otac svojoj djeci: neizmjernu potporu ljubavi koliko je pojedincu potrebno da bi u svojoj gladi za ljubavlju bio sit. To je tajna njegovog milosrđa. Svijet danas treba ovakvu vrstu potpore jer je veliko osiromašenje ljudi u njihovoj čežnji za ljubavlju. U Schönstattu je Bog kao milosrdni otac iznova krenuo ususret gladnim ljudima. Na taj način ljudi u svem svijetu doživljavaju Schönstattsko svetište.

„ U njenom miru postaje i najispaćenije srce mirno“

Otac Kentenich kaže: Naša je kapelica katedrala ljubavi za naše današnje vrijeme. Na njezinim se zidovima treba slomiti patnja današnjeg ljudskog roda. U njezinoj unutrašnjosti na jedinstven način stanuju Božja ljubav i ljubav duša. U njezinom miru i najispaćenije srce postaje mirno jer je kod Oca i Majke… Odavde treba doći njemu, nahuškanu svijetu, istina, mir i ljubav.

Mnogi su ljudi iskusili na sebi da je ova tvrdnja istinita. Jedna žena, koja se od malih nogu doživljavala kao neželjeno dijete i s time i do danas imala puno problema, u Schönstattu je po prvi put čula o daru Djece Božje i u svetištu imala iskustvo: Bog me osobno voli. Ona kaže: Za mene je to bilo nakon dugo godina veliko oslobođenje. Bog mi je osobno dao vrijednost koja ne dolazi od mojih roditelja i koju mi oni nisu mogli uzeti.

Frank Schirrmacher u svojoj studiji „Minimum“ iznosi još nešto: ako se obitelj razvija, iza toga stoji žena. Žene brinu da nitko ne dobije manje, žene posreduju, žene imaju uvijek još nešto za dati, iako postoji materijalna oskudica. I uvijek kada se smanjuju resursi, a egzistencijalna je pravda upitna, kuca sat žene, piše Schirrrmacher. Ono što Schirrrmacher ovdje otkriva, doživljavamo na drugoj razini: i u posredovanju Boga Oca kao dobrostivog i prijatelja ljudi očito kuca „sat žene“, sat Majke Božje. Čudesno je kako ljudi, koji ništa više ne žele znati o vjeri, na Nju pozitivno reagiraju. To pokazuju iskustva sa Hodočasničkim svetištem. Povezanost s Njom pomaže da se razvije iskonsko povjerenje naspram dobrostivog Boga koji nam je uvijek dobar, neovisno o tome koliko smo mi dobri ili bijedni.

Majka Božja približava se svijetu svojom ljubavlju

Ovako je otac Kentenich izložio kako doživjeti djelovanje Majke Božje u Schönstatskim svetištima. To posebno vrijedi za ljude u situacijama nužde. Za njih je često teško shvatljivo zašto Bog ne pomaže, ne uzima patnju, ne šalje potrebna egzistencijalna sredstva. Blizina Majke Božje seže i do takvih stanja. Riječ oca Kentenicha o svetištu kao „katedrali ljubavi za naše vrijeme u čijem miru postaje i najispaćenije srce mirno jer je kod Oca i Majke“, dade se doslovno iskusiti.

Jedna žena piše: Željela sam nadoknaditi za pobačaj. Trebao mi je netko tko će me saslušati. Jučer ujutro kod ustajanja imala sam rješenje. Uputila sam se do kapelice. Tamo je čekala terapeutkinja: Majka Božja. Ona uvijek ima vremena, oba uha otvorena, ali prije svega i svoje srce.

Kako puno iskustva o blizini Majke Božje u svetištu stoji u jednom takvom svjedočenju! I koliko ljudske i nadnaravne pomoći je pretpostavka da bi jedno ovakvo iskustvo dirnulo.

Otac Kentenich moli jako svjestan :

Kada na vlastite snage gledamo,

nade i pouzdanja nemamo.

Majko, tebi ruke pružamo

za dar ljubavi molimo!“ (ili: od tebe snage molimo –iz Sch. molitava)

Ovaj dar ljubavi trebaju ljudi „ispaćena“ srca.

 

Otok milosrđa

„Draga braćo i sestre, kako bih jako želio da mjesta u kojima se pokazuje crkva… postanu otoci milosrđa u moru ravnodušnosti!“, tako piše papa Franjo u poruci za korizmu 2015. Ovakvi otoci milosrđa iskrsnuli su, djelovanje Majke Božje, po Schönstattskim svetištima diljem svijeta. Samo ona zna koliko mnogo ljudi –vjernika i prividno nevjernika – utječe se njoj u svojim duševnim nevoljama. Čuda koja dolaze po Triput Divnoj Majci, Kraljici i Pobjednici Schönstattskoj u njenim svetištima nisu tjelesna ozdravljenja. To su čuda unutarnje preobrazbe da ljudi koji su već bili sebe i druge otpisali, nanovo ožive. A Gospa pomaže onima koje treba da to dalje prenose i poklanjaju drugima.

Netko je jednom zapisao: U svom sam životu doživio toliko mnogo ljudi koji su ranjavali. Ipak kad sam bolje pogledao ustanovio sam da je to bio sakriveni vapaj u pomoć. Oni su nešto tražili, ali nisu znali što. Tko ne pozna Boga, izgubljen je. Stoga se u Schönstattu osjećam tako dobro. Svaki put kada bih zbog svijeta mogao očajavati, mogu doći i doživjeti – tu su ljudi koji žive svoju ljubav i donose je u svijet. Bez tog saznanja ne bih mogao živjeti.

Iskustvo osobne ljubavi Majke Božje izvor je snage da čovjek ne bude bez zaštite izručen odnosima nedostojnim čovjeka. Schönstattska svetišta su mjesta na kojima se crkva pokazuje kao otok milosrđa u moru ravnodušnosti. Ovdje blizina milosrdnog Oca postaje opipljiva, njegovo milosrđe je „uzemljeno“ po svetištu osobom Majke Božje. Kroz različite Schönstattske zajednice ljudi nalaze oslonac. Od svetišta, kao „katedrale ljubavi“,  mreža ljubavi se širi preko cijelog svijeta i unosi Božje milosrđe u svakodnevni život.

 

Izvor: Sekretariat otac Kentenich

 

Aktualno i važno