Promatrati Božje Milosrđe budnih očiju – rujan 2016.

Promatrati Božje Milosrđe budnih očiju – rujan 2016.

 

“Moram sebe vidjeti okruženog svim Božjim dobročinstvima:

ne o dobročinstvima sanjariti, već ih uistinu vidjeti s velikom radošću, budnih očiju.” – J. Kentenich

Pogled pun ljubavi stoji iza onog što mi godi

Dobročinstva nisu stvari s kojima samom sebi činim nešto dobro. Prema izvornom značenju dobročinstvo je „nešto dobroga, što netko čini za nekoga“. Tako glasi objašnjenje riječi, a to znači: iza onog što nam godi stoji netko tko mi želi dobro.

Otac Kentenich govori o Božjim dobročinstvima (blagodatima). Božje milosrđe možemo osjetiti u puno toga što nam on svakodnevno daruje. Presudno je da za to razvijamo osjećaj i naučimo njegove poklone smatrati „osobnim“ darom.

Iznenađenja Božje ljubavi

Jedna mlada žena odlazi u jednom totalitarnom režimu – zajedno s ostalima- zbog vjerskog rada u zatvor. Oni su poznavali oca Kentenicha i uz njega su naučili vjerovati čvrsto i jednostavno u ljubav Boga Oca. Ovu vjeru nisu izgubili ni u teškom vremenu hapšenja. Baš suprotno, oni su iz toga crpili snagu postojano trpjeti mučenja komunističkih vlastodržaca.

Ova žena je kasnije pričala kako je u zatvoru naučila rijetku umjetnost: koncentrirati se na sitnice i njih doživljavati kao iznenađenja Božje ljubavi. Ona kaže: “Kako bih upoznala ovu umjetnost, trebala sam proći zatvor. I ja sam prije reagirala samo na veliko. Moj je život bio nešto što je samo po sebi razumljivo. Sve je bilo samo po sebi razumljivo.“ Zatvor je promijenio njezin kut gledanja: naučila je otkrivati sitnice. U zatvoru su gledali samo sive zidove. Jednog dana došla je ptica. “Otada volim ptice.“ Jednom drugom prilikom, kada je s otprilike 900 zatvorenika bila vođena okolo naokolo u velikom dvorištu, kaže: „Samo sivi zidovi, sivo oduzima svaku radost i najednom zelena trava. Bilo je tako lijepo. Tamo se cijene ove stvari. U zatvoru nema kvake na vratima. Otada je svaka kvaka na vratima…dar, svaka kvaka na vratima  je za mene znak slobode.“ Sićušne neznatne stvari. „Svaka sitnica je ljubav, posvuda su tragovi ljubavi Božje. Tek kad vidimo male dokaze, možemo se sretno razvijati dalje.“, kaže ova gospođa.

Tko u malim stvarima otkriva iznenađenje Božje ljubavi, taj se ne boji stalno „loših iznenađenja“ koja bi Bog mogao od njega zahtijevati. Upravo kroz ova mala uvijek nova iskustva raste iskonsko povjerenje.

Povjerenje u Božju dobrotu. Moramo si “stvoriti čulo da bismo uistinu shvatili Božja dobročinstva, ako su to i sitnice i najmanja dobročinstva!“, tako kaže otac Kentenich.

Biti tu kad Bog želi darivati

Jedna je žena pričala kako je njen unuk već kao četverogodišnjak bio sa svojim roditeljima na dalekim putovanjima, puno je vidio i doživio. Kada ga je jednom nakon takvog putovanja upitala: “Što ti se ovaj put najviše sviđalo? “maleni je odgovorio: “Zapravo ništa, uvijek je isto.“

Suprotno, najstariji je rekao: „Vožnja brodom.“, a malena je rekla: „Koze.“ Njegov šestogodišnji sin u prvi trenutak nije ništa rekao, razmišljao je i razmišljao. Napokon je ozaren rekao: „Tata, meni se zapravo sve sviđa, cijeli svijet!“

Umjetnost je vidjeti konkretnu ljepotu. Preobilje dojmova može naše oči zasljepljivati da ništa više ne razabiremo. Stoga je važno biti budan za trenutke u kojima Bog za nas osobno skriva „iznenađenje ljubavi.“ Za to je potrebno vrijeme i kontemplacija.

Jedan krug mladih žena sjedi uvečer zajedno. One imaju običaj međusobno se darivati bez velikog troška: svaka ispriča nešto što je u posljednje vrijeme bilo lijepo za nju. Jedna studentica priča: “Za mene je uvijek posebno lijepo promatrati igru boja u prirodi. Stanujem blizu jezera. Ponekad jednostavno sjedim tamo i divim se igri boja, kako se boja vode mijenja kroz sunčevo kretanje, kako se drveće ogleda u vodi, kako vjetar mreška vodu. Prije kratkog vremena nakon jake kiše iznenada je osvanulo sunce i nastala je predivna duga. S velikim divljenjem promatrala sam što se sve može učiniti iz vode i svjetla. Bila sam očarana: kako velik mora biti netko koji iz tako jednostavnih stvari dopušta da može nastati nešto tako divno. A ja sam gledala u dugu i odjednom se u meni probudila silno velika radost prema tom Bogu koji tako nešto može.“

Vidjeti gdje Bog želi da preko nas dolaze dobročinstva

Ljubav Božju ne doživljavamo samo kroz dobročinstva s kojima on daruje nas same. Često su to dobročinstva koja daruje preko nas tako da nas ova obogaćuju. Ponekad je to kao neki neočekivani događaj koji nas ljuti, kao i Božja prošnja da drugima učinimo dobro. S tim u vezi evo jednog događaja hladnog prosinačkog dana. Dvije žene su na povratku vlakom s jednog izleta. U velikom putničkom vagonu nastaje nemir. Kontrolor karata objašnjava jednoj iračkoj ženi s tri djevojčice da ne smije koristiti vlak,vozna karta važi tek od preksutra. Usprkos intenzivnoj molbi, karta je plaćena, morala je žena kupiti novu kartu. Time se činilo da je slučaj riješen. Majka s tri djevojčice sišla je na istom kolodvoru na kojem i dvije žene. One su požurile što je moguće brže do priključnog vlaka. Nažalost, zakasnile su minutu,vlak je odlazio kad su stigle do perona. Situacija za ljutnju: hladna je večer, snježna mećava, a kolodvorska hala ne djeluje privlačno. Obje su nazvale kući da dođu po njih, ali su morale neko vrijeme čekati. Tada im je prišla majka s tri djevojčice. One su saznale da se radi o jednoj azilantskoj obitelji. Žena je potrošila gotovo sav novac za novu kartu. One moraju do svog mjesta boravka putovati još dva sata. Ni na kolodvorskom šalteru nisu im htjeli promijeniti datum na kupljenim kartama. Majci je nedostajalo 30 eura da kupi novu kartu. Najmlađa kćer, otprilike osam godina, vidljivo je iscrpljena i gladna. Obje žene nisu dugo oklijevale. Nabavile su voznu kartu, dale majci još novaca da djeci kupi hranu i nekoliko slatkiša koje su imale u torbi. Majka i tri djevojčice su nadasve zahvalne. Kada su brzo nakon toga obje sjedile u toplom autu koji ih je vozio kući rekla je jedna: „Sada znam zašto smo morale zakasniti na vlak?“ Druga je odmah razumjela i obje su bile sretne zbog ovog iskustva. Tko otvorena srca drugome načini dobročinstvo, postaje i sam bogatiji.

Pričuva za oskudna vremena

Ako se naviknemo svaki dan otkrivati i najmanje Božje dobročinstvo, tada će doći polako, ali temeljito, sigurnost u naše životno zadovoljstvo da nam Bog želi dobro, da je dobar prema nama. S godinama ćemo u sjećanju našeg srca “nositi veliki iznos neznatnih stvari, jedan beskrajno dug lanac dobročinstava i samilosti.“ (J.Kentenich). Ako Bog u takvoj situaciji od nas traži ponešto teškog, ova će nam iskustva pomoći i u takvim situacijama vjerovati njegovoj dobroti.

Započnimo već danas s vježbom otkrivanja malih iznenađenja Božje ljubavi, sasvim svjesno, s velikom radošću, budnih očiju.

Izvor: Sekretarijat otac Kentenich

 

Aktualno i važno