Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.
Prijestolje Majke Božje
„Kada mi gledamo naš svijet, naš idealni svijet pred nama, čini nam se kao bajka iz Tisuću i jedne noći. I u nama se javlja osjećaj: To nisam ja, ja to ne mogu, ja želim, želim …, ali, ali … Tu osjećamo nagonsko, lance koji nas vuku prema dolje. Zbog toga je jako važno da postanemo svjesni:
Mi poklanjamo Majci Božjoj još nešto treće, to je prijestolje. Ona smije sjediti na prijestolju. Što ono simbolizira? Tko joj je podario prijestolje? Slušamo i smijemo se srdačno radovati i time imamo odgovor na sve naše unutarnje komplikacije i poteškoće … Tko će joj podariti prijestolje?
Odgovor: Naše bijede! …
Ako mi radosno imenujemo i priznajemo svoje slabosti i bijede, ako ih uvijek iznova ne prikrivamo i ne sakrivamo, nego skidamo svaku masku pred Bogom i Majkom Božjom, mi time pravimo Majci Božjoj prijestolje koje joj se sviđa.
Uklonimo maske! Mi ne želimo ništa prikrivati niti sakrivati, nego uvijek iznova pred njom reprezentirati našu bijedu, bespomoćnost i lomljivost i tada znamo: To je snažno sredstvo koje pokreće Majku Božju da čitavo bogatstvo svoje milosti izlije u posude koje su postale prazne.
Ona nam mora biti na neki način zahvalna. Ona ne bi mogla pokrenuti svoju milosrdnost ako mi ne bismo bili tako bespomoćni. Vjerujemo da smo odabrana oruđa u njezinoj ruci, odabrana jer smo bili slabi!
Razmislimo što to znači. Moramo se vratiti 40, 50 godina unatrag. Kako je tada izgledao Schönstatt? Svetište je bilo ropotarnica … Generacija utemeljitelja: mali ljudi koje je Gospodin Bog sebi odabrao. To je veliki Božji zakon: on uvijek odabire malo, neugledno.
I kada se mi osjećamo maleni, slabi, bespomoćni, lomljivi, grešni, bez snage, da skoro neozdravljivo bolesni, također i duševno, mi ne smijemo previdjeti: To je zapravo pravi naziv za ono na temelju čega mi imamo pravo na beskonačno, skoro beskonačno milosrđe Božje i njegove svete Majke! …
Ona je dobrostiva prema grešnicima. To ne želimo zaboraviti ako nas pritišću grijesi, također i kasnije! Nikada ne misliti: Zbog toga ja više ne smijem doći u Schönstatt! Slika MTD prvotno se nazivala: utočište grešnika!
Marija je dobrostiva prema grešnicima … Posvuda želi dokumentirati svoju milosrdnost! I zato želimo – s određenim ponosom – reći, najprije danas: Mi smo slabiji naraštaj nego oni tada, mi nemamo niti psihički niti duševno više poleta kao oni tada, a generacija poslije nas morat će konstatirati još snažniji deficit … I iako nam unatoč tome trikraljska zvijezda uvijek predstavlja stare ideale, onda trebamo mi još više nego prijašnja generacija pripremiti Majci Božjoj prijestolje, prijestolje bijede.“
(J.K. an die Münsteraner Mädchenjugend, August 1950)
