Plivati u moru Božjeg milosrđa – srpanj 2016.

Plivati u moru Božjeg milosrđa – srpanj 2016.

 

Plivati u moru Božjeg milosrđa,

to mora biti moja zadaća.

Neću dozvoliti da prođe dan,

a da ne održim neku vrstu razmatranja.

Kušam nanovo kako me Bog jučer

susreo u svojoj dobroti i ljubavi,

shvaćam svaku sitnicu.

J. Kentenich

Slika koja očito pripada u omiljene usporedbe oca Kentenicha je ona o „moru milosrđa“. Slika je to o beskonačnosti Božje dobrote kojom smo potpuno okruženi poput plivača u moru, potpuno okruženog vodom.

Čovjek postaje na taj način sretan, kaže otac Kentenich, kada se osobno osjeća voljen i kad se stalno ponovno nalazi u moru milosrđa.

U slici mora milosrđa naš je angažman plivanje. Tko želi naučiti plivati mora prvo nešto učiniti:

Uputiti se u (pravu) vodu

Ovo zvuči obično, ali u odnosu  na“ more milosti“ nije potpuno samo po sebi razumljivo. Bog ne nameće silom svoje milosrđe. Doduše, neumorno nam nudi svoju dobrotu. Ipak, slobodna odluka uistinu plivati u ovom „ moru“, prepuštena je nama. A ovo je more drukčije nego „ocean  informacijske sapunice“ (G. Schulze ) ili „doživljajna kupka“ svakodnevne  preplavljenosti podražajima;  gdje se jednostavno projuri na valovima dojmova. Bernd  Guggenberger, znanstvenik političkih nauka, zorno opisuje ovu poplavu: “Novosti, tonovi, slike, pejzaži, ljudi, mišljenja, zgrade, predmeti… osjećaji koji po jedinici vremena djeluju na nas, da narastu do neizmjerljivog, duhovno se i emocionalno ne mogu preraditi te nas ostavljaju hladnima. To znači da ih nakon kratkog dodira mi otpuštamo i žurimo dalje.“ (B. Guggenberger)

Božje milosrđe ne nalazimo na sapunastim valovima podražajnog društva. Stoji nas napora spoznati ga vlastitim radom, hrabro ići u dubinu. Nije jednostavno izaći iz preplavljenosti čarima, usredotočiti se na vlastiti život i naoko jednoličnu svakodnevicu tako dugo promatrati dok ne vidimo dublje, prozremo skrivene Božje znakove ljubavi. Drugo je važno:

Naučiti plivati u moru Božjeg milosrđa

Otac Kentenich je razvio svoju osobnu „tehniku plivanja“ koju su preuzeli i mnogi ljudi u svim dijelovima svijeta. Ono im donosi veliku korist. To je jedan poseban oblik molitve i promatranja vlastitog života – takozvano razmatranje.

U jednom obiteljskom krugu u SAD-u otac Kentenich je iznio sljedeću usporedbu: „Zamislite si: odlučujete se na kupnju kuće ili šešira. Što trebate u tom pogledu učiniti? Nećete zatvoriti oči i reći: ‘Dajte mi nešto’ i potom izvaditi novac. Ne. Naprotiv, sve ćete detaljno pregledati  i razmisliti o razlozima za i protiv kupnje određene kuće ili šešira.“

Razmatranje za oca Kentenicha sastoji se u tome da se događaji minulog dana temeljito sagledaju i provjere: gdje me je Bog danas zazvao imenom, na koji način mi je dotaknuo srce, što mi je htio reći? „Sa- gledanju “, o kojem priča otac Kentenich, slijedi proživljavanje i ponovno kušanje minulih događaja sve do točke u kojoj prepoznajemo da Bog misli na nas. Kod ovakvih iskustava trebamo se zadržati tako dugo dok ona hrane našu dušu. Bog nas u njoj susreće, da, on nam govori u duši. Ne radi se o tome što više toga vidjeti,već iznaći: što je „moje“. I kod kupovanja kuće ili šešira tražimo toliko dugo dok ne nađemo našu kuću iz snova ili naš omiljeni šešir. Tada nas neće više zanimati druge ponude.

Otkriti Boga ljubavi

Tko počinje na ovaj način gledati svoj život kao osobno mjesto susreta s Bogom ljubavi, treba vremena i strpljenja. Prijelaz iz preplavljenosti čarima (podražajima) u Božje more milosrđa može dugo potrajati. Bog nam  u početku naših „vježbi plivanja“ ne poklanja baš nešto posebno kako bismo  dobili  povjerenje u njega. Jedna mlada žena priča: „Za vrijeme studija dobro sam  se razumjela s jednim mladim kolegom a da nije došlo do užeg prijateljstva. Tada ona odlazi na studij u Pariz, a on u SAD. Izmijenili su brojeve mobitela, ali  nisu njegovali bliži kontakt. Jedno poslijepodne mlada je žena sjedila u jednoj crkvi u Parizu pred Marijinim kipom. Osjetila je želju saznati kako dalje usmjeriti svoj život. Molila je s tim mislima Majku Božju da joj pokaže treba li poduzeti intenzivniji kontakt s mladim čovjekom  u SAD-u ili ići nekim drugim putem. Nakon nekoliko minuta što je napustila crkvu, zazvonio je njen mobitel. Bio je to mladi čovjek koji je izrazio želju da bi s njom želio nešto više, da mu je stalo do nje. Nakon nekoliko mjeseci njihovog upoznavanja, ona ga je upitala kako to da joj se onog dana javio telefonom? „Bilo je usred predavanja.“, kazao je on. “Odjednom si mi došla u misli i osjetio sam neko unutarnje tjeranje: ‘Ako je sada odmah ne nazovem, bit će izgubljena za mene’. Tada sam izašao s predavanja i nazvao te.“ Mlada je žena time bila duboko dirnuta i spoznala: Bog sa svojom ljubavlju djeluje u meni. To joj je pomoglo da se dosljednije upušta u Božja vodstva.

Trebamo “uvijek iznova kušati gdje nas je Bog susretao i gdje je prema nama bio drag.“, kaže otac Kentenich upravo kad je bio otpušten iz koncentracijskog logora Dachau. Čekao je u jednom selu u Schwäbischen Albu da može dalje putovati za Schönstatt. Tamo je, ratom potresene stanovnike, podsjetio kako su usred strahota ovoga vremena doživjeli toplu Božju ljubav: neprijatelj je stajao neposredno pred seoskom granicom, ali sve je dobro prošlo. Poticao ih je da svakog dana osobno uzimaju male i velike Božje znakove ljubavi. Kazao im je da je i on isto to radio svake večeri godinu i pola sa svećenicima u Dachau. To bi im pomagalo da prežive u neljudskim uvjetima logora.

Naučiti izdržati tajanstvene putove Božje

Nerijetko Božje milosrđe izgleda drukčije od onoga kako mi zamišljamo. Otac Kentenich je ljude u Albu podsjetio na to da u Ulmu (koji se nalazio blizu njih) ljudi, koji su čvrsto vjerovali u Božju pomoć i pomoć Majke Božje, nisu bili pošteđeni od bombi, požara i ruševina. „Postoji mnogo toga neobjašnjivog  u životu. Ne smijemo nikada računati na način  djece ovoga svijeta: Gospodine Bože dat ću ti dva pfeniga, a ti ćeš mi za to dati tisuću maraka.“, tako je govorio.

Teško je u jednoj takvoj situaciji vjerovati da Bog i sada poklanja svoje milosrđe. Bog djeluje u našem životu često „gusto zastrtog lica“, kako se slikovito izražava otac Kentenich. Bog je često sasvim nerazumljiv u svojim planovima. Razmatranje se tada sastoji u ovome: nerazumljivu situaciju pružiti Bogu i pitati: „Čemu?“. Tada ga moramo moliti da nam dade malo svjetla. U takvim situacijama je naš odnos s Bogom u opasnosti da se razbije ako ujedno ne ostanemo budni za trenutke u kojima će nas on obilno nagraditi.

Ruski pisac L. N. Tolstoj piše: “Ako više ne vjeruješ u Boga u kog si ranije vjerovao, to te dira stoga što je u tvojoj vjeri bilo nešto krivo i moraš se potruditi bolje shvatiti što nazivaš Bogom. Kada neki divljak prestane vjerovati u svog boga izrađenog od drveta, to ne znači da Boga nema već da nije od drveta!“ Bog je drukčiji nego što mi često mislimo. Moramo se s njime sprijateljiti onakvim kakav on jest da bismo ga uistinu susreli.

Voda nosi

Naučiti plivati u moru Božjeg milosrđa nije uvijek lako. U našem životu postoje također i nerazumijevanja i nevolje, kao i neshvaćanje vlastite situacije. Ali tko prakticira metodu razmatranja i kod bolnih iskustava traži tragove Božje dobrote, toga Bog neće ostaviti na cjedilu. Odlučujuće je izdržati i u gorkim iskustvima ne biti ogorčen, kod  ponovnih udaraca ne se dati uništiti.

Otac Alfred Delp, koji je zbog svojih kršćanskih svjedočenja bio osuđen od nacionalsocijalista, sročio je jednom značenje ovog „ostati kod svog“, riječima: „Jedno mi je tako jasno i mogu osjetiti kao rijetko što: svijet je tako pun Boga. Navire nam ususret gotovo iz svih pora stvari. I u lijepim i u ružnim časovima ostajemo u zraku ne proživljavajući stvari do trenutka u kojem spoznajemo da struje iz Boga. To vrijedi za lijepo, ali i za bijedu. U svemu Bog želi slaviti susret i želi odgovor slavljenja i ljubavi.“

 Svjedočanstvo dostojno vjere

Otac Kentenich je uvijek ukazivao na ovo: opipati znakove ljubavi u našem životu može postati jako teško. Ali Marija je dobra majka, ona nam može pomoći da Božje milosrđe otkrivamo i u tami. Kada je ljude na Albu podučavao razmatranju, ukazao je na Mariju i dodao: „Ovo vam ne govori tamo neki mladi svećenik u svom oduševljenju, već netko tko se upravo vraća iz pakla Dachaua“. Sam je doživio kako nam Savez ljubavi s Marijom osigurava i u teškim vremenima vjerovati u Božju ljubav. Život oca Kentenicha hrabri nas da se upustimo u vezu s tim Bogom ljubavi: “Plivati u moru Božjeg milosrđa. To treba biti naša zadaća.“ (J. Kentenich)

Aktualno i važno