U schönstattskoj duhovnosti postoji jedan vrlo lijep pojam: Marijin stil. Što točno podrazumijeva ovaj pojam?
Želimo li saznati kakav je to Marijin stil života, pokušajmo ga otkrivati u tekstovima Svetog Pisma, razmatrajući što u njemu piše o Mariji. Pismo Je ne spominje na puno mjesta, ali se Njezino ponašanje, Njezin stil života može iščitati iz opisanih događaja i okolnosti Njezina života Navještenja, susreta s Elizabetom, rođenja Sina Božjega, prikazanja u Hramu, nalaženja Isusa u Hramu, svadbe u Kani, pod križem, u molitvi s apostolima čekajući Duha Svetoga.
Razmatrajući tekstove, uvidjet ćemo da je Marijin stil života bio: posve čista i velikodušna, srdačna ljubav prema Bogu, prema ljudima i prema svim stvarima – i to u pravom redoslijedu, u savršenom skladu s voljom Božjom, a to je, prema riječima o. Kentenicha, definicija svetosti svakodnevice.
Otac Kentenich opisuje Marijin stil riječima:
Daj da sličimo tvojoj slici,
kroz život kročimo sasvim kao Ti:
jaki i dostojni, čedni i blagi
šireći ljubav, radost i mir.
U nama Ti prolazi našim vremenima!
Učini ih, Majko, za Krista spremnima.
Kad želimo znati kako izgleda Marijin stil u našem konkretnom životu, tada trebamo sve što znamo o Mariji primijeniti na sva područja našeg konkretnog života, npr.: kako bi Marija na mojem mjestu molila, govorila, radila, spavala, mislila, što bi odjenula, kako bi jela, radovala se, ljubila, družila se, kako bi odmarala, uživala …
Marija je od svih ljudi na zemlji bila najsavršenija učenica Isusova. Slijedila Ga je izbliza i tako nam pokazala put kako Ga i mi možemo nasljedovati, svatko u svojim životnim datostima. Marijin stil života možemo promatrati i kroz tri evanđeoska savjeta koje je Ona živjela u punini. Krist je bio sve Njeno bogatstvo, a zemaljske stvari stavila je u službu Njegove i Očeve slave. Njezin stil je ljepota i sklad u svemu, bez navezanosti na materijalne stvari.
Ona, začeta bez grijeha, puna božanskog sklada, jasne glave, čvrste volje, vesele naravi i toplog srca, bila je potpuno predana Kristu. Njezine naravne niže strasti i nagoni, u Njoj punoj milosti, bili su pod vlašću te iste milosti.
Bila je, također, posve otvorena za Očevu volju. Otkrivala ju je svuda oko sebe: u ljudima, događajima, stvarima, situacijama. Bila je spremna čuti Njegove želje u velikoj ljubavi i velikodušnosti srca te u visinama duha. Nasljedujući Marijin stil poslušnosti, ne pitamo se : “Kako ću to učiniti?”, nego: “Kako mogu razveseliti Oca?”
Od trena sklapanja Saveza ljubavi, više ne pripadamo sebi. Svaki put kad molimo našu posvetnu molitvu ponovno poklanjamo Mariji svoje oči, uši, usta, srce. Tako ćemo s vremenom i vježbom naučiti živjeti ne samo kao Marija, nego s Marijom i baš u Mariji. Ona treba djelovati u nama i kroz nas, treba gledati našim očima, slušati našim ušima, trebamo Joj dopustiti da naše srce osjeća Njezinim osjećajima i da naša usta govore Njezine riječi. Dopustiti Joj da “U nama Ona prolazi našim vremenima.”
Marija je naše ogledalo. Obzirom na vlastiti životni stalež i okolnosti te dubinu kojom želimo ući u Njezin stil života, mi sami možemo u svojoj okolini postati jedna Mala Marija – svraćajući često svoj pogled na to Ogledalo. Život s Marijom neminovno vodi u čvrsto zajedništvo s Isusom. Ona nas ne zadržava kod sebe.
