IMAMO JEDNU ČEŽNJU ZNANU: DA VODIŠ NAS PO SVOME PLANU

IMAMO JEDNU ČEŽNJU ZNANU: DA VODIŠ NAS PO SVOME PLANU

 

Nova godina leži pred nama kao knjiga s mnogo praznih stranica. Što nas očekuje? Kojim ćemo događajima ispuniti stranicu po stranicu? Hoće li to biti radost ili patnja?

Također i kao Schönstattska obitelj nalazimo se na početku jedne nove etape – 50 godina nakon povratka Ocu našeg utemeljitelja, ubrzo nakon posvete drugog Schönstattskog svetišta ovdje u našoj zemlji. Kako će ići dalje s našim pokretom? Na koje će nas putove Bog odvesti? Možemo ispuniti poslanje koje nam je podareno u Savezu ljubavi?

Puni povjerenja stavljamo budućnost u Božje ruke i molimo s ocem Kentenichom:

Neka se svagda sve to zbude,
što riješio si da nam bude;
imamo jednu čežnju znanu:
da vodiš nas po svome planu.

Neka se Božja volja vrši na nama kako je on to za nas predvidio (1.-2. redak). Za to trebamo moliti i biti posve otvoreni za Božju volju. U osnovi se radi o molitvi Očenaša: „Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji“ (Mt 6,10). Moleći ovoriti se za sve što je Bog za nas predvidio znači isto tako kao i moliti se za križ i patnju kao i za radost i sreću. Cilj jest i ostaje potpuna spremnost za Božje želje i volju. Ta molitva želi u smislu oca Kentenicha stvoriti temeljnu postavku da prihvatimo sve iz ruke nebeskog Oca, pa bilo za mene predviđeno i što teško. Iz toga može izrasti i čežnja sve do naših osjećaja: „Imamo jednu čežnju znanu: da vodiš nas po svome planu.“ (3.-4. redak) Takva čežnja je samo onda zdrava, ako je pronašla Boga koji smjera na dobro i koji ima mudre planove s nama. Bog me u svojoj mudrosti neće preopteretiti. On će se mudro ophoditi s mojom još nezrelom čežnjom.

Ideal neka taj nas prati,
životu on će oblik dati,
za koji nas stvori Tvoja ljubav mila,
da za njim teži sva nam sila.

Ako je jednom probuđena čežnja koja želi živjeti život prema Božjim planovima, koja se želi čitavim životom upustiti u Božje misli, postavlja se pitanje orijentacije za osobni život. Moram si napraviti sliku o tome što se za me malo pomalo pokazuje kao Božja volja. Preda mnom treba lebdjeti ideal, to znači slika mog života kakvu je gleda Bog, velika zamisao koja se povezuje s mojim imenom, ono najbolje što se može napraviti iz mojeg života (1. redak). Tu se radi o perspektivi za moj život koja je zahvaćena iz vjere. Taj ideal mora zahvatiti moj život i mora me cijelog zahvatiti (2. redak).

U 3. retku je naglašeno da je Božja ljubav ona koja nas je stvorila. To je plan ljubavi, zamisao ljubavi koja se treba ostvariti u našem životu. Tu stvarnost naš je otac i utemeljitelj nazvao „osobnim idealom“ te nas uputio da ga tražimo, da ga izrazimo riječima ili slikom kako bismo ga mogli češće prizivati u sjećanje, pred oči.

„Da za njim teži sva nam sila“ (4. redak). Treba energično težiti za tim ciljem. Na to usmjeriti sve svoje snage. Otac Kentenich nas vodi prema konkretnim koracima samoodgoja do promišljenih i provjerljivih nakana i djelomičnih ispita“ kao što su to već jezuiti nazivali (osobna odluka). Po kojoj točci želim danas raditi na sebi? To je već razjašnjeno u jutarnjoj molitvi.

Hodimo puni pouzdanja putovima kojima nas Bog želi voditi i oblikujmo svaki dan nove godine svjesno iz našeg vlastitog središta, iz osobnog ideala!

Ništa bez tebe – ništa bez nas!

s. Mariana Hermann

(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, s. 28.-30.)

Aktualno i važno