Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.
Biti apostol, nisu presudni veličina ni ugled, nego ljubav.
Bog čini svoja djela najradije ni iz čega, da bi time dokazao njihovo božansko porijeklo. Ono što bi, naravno, njegovu Crkvu moglo učinili velikom, nije uzeo u obzir pri njezinu osnivanju.
Izabrao je za svoje apostole i učenike ne financijski jake ljude ili blistave zvijezde na nebu znanosti ili politički utjecajne veličine. Pa ni prvijenci, koje su apostoli pridobili za Gospodina, nisi poznavali taj zemaljski povlašteni položaj. „Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: – mogao je Pavao reći. „Nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.
Nego, lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest“, te odmah dodaje razlog: da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31 da bude kako je pisano:
Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1,26s.) Otac nebeski je svojega Jedinorođenca … izručio oskudnosti i boli: želio je zadobiti ljubav ljudi. To je najdjelotvornije mogao zornim iskazivanjem ljubavi.
Siromašni, poniženi, raspeti Bogočovjek trebao je sada prema Očevoj namjeri biti najveći i najopipljiviji dokaz njegove ljubavi. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Zato je Spasitelj također Nikodemu mogao reći: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3,16).
Iz: Svetost svakodnevice. Doprinos vjerskom oblikovanju, 1937.